10 poginulih u 48 sati otkriva ključne slabosti sustava: izostanak preventivne kontrole prometa, nedovoljna izvjesnost nadzora i nedosljedna kaznena politika

Autor: Željko Marušić

Niz teških prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj, u kojima je u samo 48 sati smrtno stradalo deset osoba, ponovno jasno potvrđuje da se sigurnost cestovnog prometa ne može promatrati kao skup izoliranih incidenata, nego kao rezultat sustavnog funkcioniranja cijelog nadzorno-preventivnog i represivnog okvira.

Ovakvi tragični događaji nisu statistička iznimka, nego posljedica dugotrajnog strukturnog deficita: nedovoljno razvijenog sustava preventivne kontrole, neujednačene provedbe propisa i preniske percepcije rizika u prometu.

U takvim uvjetima prometni sustav gubi odvraćajući učinak, a rizično ponašanje postaje kalkulirani izbor, a ne iznimka.

Ključni problem: niska izvjesnost nadzora, a ne visina kazni

Temeljni problem sigurnosti cestovnog prometa nije visina kazni, nego njihova izvjesnost i neizbježnost u realnom prometnom okruženju.

Vozači jasno percipiraju:

• da nadzor nije kontinuiran i sveobuhvatan,
• da značajan dio prekršaja ostaje neotkriven,
• da sankcija često nije ni brza ni sigurna.

U takvom sustavu razvija se obrazac racionalnog rizičnog ponašanja, u kojem se kršenje propisa doživljava kao prihvatljiv rizik.

Najčešći oblici takvog ponašanja uključuju:

• prekoračenje brzine,
• agresivno i nepropisno pretjecanje,
• nedržanje sigurnosnog razmaka,
• ignoriranje prometnih pravila i signalizacije.

Motociklisti kao posebno rizična skupina

Motociklisti predstavljaju kategoriju sudionika u prometu s izrazito visokim rizikom smrtnog stradavanja u odnosu na njihov udio u prometu.

Uočavaju se ponavljajući obrasci rizičnog ponašanja:

• vožnja znatno iznad dopuštenih brzina,
• rizična pretjecanja u nepovoljnim uvjetima,
• nedovoljno korištenje zaštitne opreme,
• manipulacija ili prikrivanje registarskih pločica.

Posebno je problematična praksa skidanja ili skrivanja registarskih pločica, što ukazuje na svjesnu namjeru izbjegavanja identifikacije i sustava sankcioniranja.

Zbog toga se nameće potreba za jačanjem represivno-preventivnog okvira:

• minimalna kazna od 1.000 eura za manipulaciju registarskim oznakama,
• obvezno oduzimanje motocikla u težim i ponovljenim slučajevima.

Brzina kao dominantni uzrok smrtnosti

Prekoračenje brzine ostaje najdosljednije povezani čimbenik u nastanku teških prometnih nesreća sa smrtnim ishodom.

Posebno kritična kategorija odnosi se na prekoračenja veća od 40 km/h iznad dopuštene brzine, koja prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske može predstavljati kazneno djelo obijesne vožnje (čl. 226).

Ova zakonska granica predstavlja ključni prijelaz između prekršajnog i kaznenog režima. Međutim, njezin preventivni učinak ovisi o dosljednoj i predvidivoj primjeni u praksi.

Učinak sustavnog nadzora: primjer dionice D8 Split – Omiš

Državna cesta D8 na dionici Split – Omiš jedan je od najjasnijih primjera kako sustavni nadzor mijenja sigurnosne ishode bez infrastrukturnih zahvata.

Ta je dionica godinama bila poznata kao “Cesta smrti”, s izrazito visokim brojem teških prometnih nesreća, osobito u turističkoj sezoni.

Nakon uvođenja sustava nadzora koji uključuje oko deset stacionarnih kamera za kontrolu brzine, postala je jedna od najsigurnijih, jer je došlo do:

• znatnog smanjenja vršnih brzina, bez utjecaja na protočnost
• drastičnog pada broja teških prometnih nesreća,
• promjene ponašanja vozača već u kratkom vremenskom razdoblju,
• stabilizacije sigurnosnih pokazatelja u uvjetima pojačanog prometa.

Zaključak je jednoznačan: nije se promijenila cesta, nego ponašanje vozača pod utjecajem povećane izvjesnosti sankcioniranja.

Rizične prometne dionice i deficit preventivnog nadzora

Tragična nesreća na sjevernoj virovitičkoj obilaznici, s četiri smrtno stradale osobe, dodatno potvrđuje problem neujednačene pokrivenosti prometne mreže sustavima nadzora.

Velik broj kritičnih dionica karakterizira:

• izostanak kontinuiranog automatskog nadzora brzine,
• oslanjanje na povremene i predvidive policijske kontrole,
• nepostojanje sustava prosječne brzine na ključnim koridorima.

Takve dionice postaju “zone smanjene izvjesnosti kazne”, u kojima se rizično ponašanje sustavno povećava upravo zbog percepcije da nadzor nije stalan.

5 HITNIH STRUKTURNIH MJERA ZA SMANJENJE SMRTNOSTI NA CESTAMA

1. Radikalno povećanje izvjesnosti nadzora

Uvođenje široko rasprostranjenog sustava stacionarnih radara i mjerenja prosječne brzine na državnim i regionalnim cestama, uz potpunu digitalizaciju i automatizaciju obrade prekršaja u realnom vremenu.

2. Pooštravanje sankcija za manipulaciju registarskim pločicama motocikala

Minimalna kazna od 1.000 eura te obvezno oduzimanje motocikla u težim slučajevima, uz jasno definiranje ove radnje kao pokušaja izbjegavanja identifikacije i nadzora.

3. Dosljedna kaznena politika za obijesnu vožnju

Jedinstvena i operativno konzistentna primjena članka 226 Kaznenog zakona RH, posebno kod ekstremnih prekoračenja brzine i ponavljanih rizičnih ponašanja.

4. Nacionalna implementacija “Modela sigurnosti dionice D8 Split – Omiš”

Identifikacija i sustavno pokrivanje opasnih dionica te rizičnih prometnih koridora 24/7 kroz kombinaciju tehnologije, analitike i operativnog policijskog nadzora.

5. Poseban nadzorni režim za motocikliste i rizične skupine

Pojačani tehnički nadzor, ciljani sezonski nadzor te nulta tolerancija na ekstremne prekršaje poput prekomjerne brzine, rizičnog pretjecanja i manipulacije registarskim oznakama.

Tragičnih deset poginulih u 48 sati nije izolirani incident, nego snažan indikator strukturnog kolapsa sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj.

Ključni problem nije u zakonodavnom okviru, nego u njegovoj operativnoj primjeni, dosljednosti i razini izvjesnosti nadzora u svakodnevnom prometu.

Primjer dionice državne ceste D8 Split-Omiš jasno potvrđuje da sustavni nadzor može transformirati sigurnosne ishode bez ikakvih infrastrukturnih promjena: nekadašnja “Cesta smrti” postaje ne samo znatno sigurnija, nego i jedna od najsigurnijih hrvatskih cesta upravo zato što je rizično ponašanje u prometu postalo stalno i neizbježno sankcionirano.

Upravo u tome leži ključ prometne politike: stvaranje sustava u kojem je kršenje pravila racionalno neisplativo, a sigurna vožnja jedina realno održiva opcija.