28.12.2017. Autor: Dino Milić-Jakovlić

25 godina: McLaren F1 (1992. - 1998.)

Neprikosnoveni car superautomobila, svojevrsni moderni Ferrari 250 GTO

Prije nekoliko godina proširila se, pokazalo se, netočna vijest kako najekskluzivnije svjetsko oldtimersko društvo, ono vlasnika 39 ikada proizvedenih primjeraka Ferrarija 250 GTO, razmišlja o organiziranju zajedničkog skupa s vlasnicima McLarena F1. Dakako, Nick Mason, bubnjar Pink Floyda, posjeduje oba modela, možda je ideja i potekla od njega, no ni u kom slučaju ne zvuči suludo. Ako je ikada proizveden ijedan automobil s potencijalom da karizmom i ekskluzivnošću dostigne GTO, to je ovaj. 

I cijena mu rapidno raste, rabljeni primjerci premašili su prosjek od 10 milijuna eura, a svaki novi je sve skuplji. Proizvedeno je samo 106 primjeraka: 71 cestovni, 7 prototipova i 28 trkaćih. Što je toliko posebno u ovom automobilu? Pa, ukratko, sve. Učinio je sve dotadašnje superautomobile zastarjelima i smiješnima, a to isto još i danas čini većini mlađih konkurenata. 

Za razliku od predimenzioniranosti glomaznih trokrilnih cestovnih tankera, kakvi vladaju ovom tržišnom nišom, F1 je bio kompaktan: 4287x1820x1140 mm, međuosni razmak od 2718 mm i masa od 1138 kg. V12 motor od 6064 ccm razvijao je 636 KS pri 7400/min, uz najviši moment od 651 Nm pri 5600/min. Sve ove brojke u posebnim su inačicama bile još i impresivnije. 

Nakon neuspješnih pregovora s Hondom i kratkotrajnog koketiranja s Isuzuom, V12 motor posebno je razvio BMW, od dva spojena 6-cilindraša iz M3. Konstruktor Gordon Murray, proslavljen u svijetu Formule 1, nije želio koristiti turbopunjač ni ma kakav drugi tip kompresora, ali je svakom detalju ovog automobila, konstruiranom oko monokoka od ugljičnih vlakana, posvećena maksimalna pažnja. 

386,4 km/h ostvario je 1998. Andy Wallace na Volkswagenovoj testnoj stazi Ehra-Lessien, službeno postavši najbrži cestovni automobil na svijetu. Peter Stevens, dizajner ove legende, Jaguara XJR-15 i Lotusa Elan M100, posljednjih je godina vrlo čest gost u Zagrebu i Hrvatskoj. 16 grama zlata korišteno je po motoru za toplinsku izolaciju. Vozačko sjedalo smješteno je u sredini i ispred suvozačkih, a Kenwood je zadužen za glazbu. 

Oduševio je kako smrtnike tako i one koji biraju samo najbolje, pa su se među vlasnicima našli Rowan Atkinson, Jay Leno i Elon Musk. Mjenjač je ručni 6-brzinski, a ugodnosti planirane cestovne upotrebe (sve rjeđe zbog vrtoglavog rasta vrijednosti) doprinose standardni klima uređaj i stereo. Dakako, još su dva elementa pridonijela legendi: trkaći uspjesi i specijalne izvedbe.

F1 GTR (1995.) je trkaća inačica, no neki su kasnije preuređeni za uporabu na cesti. Produljeni rep odlika je završne izvedbe GT, razvijene zbog potreba homologacije, dodajući modelu još elegancije, no proizvedena su samo tri primjerka, jedan za tvrtku, a dva za kupce. Papaja narančastu u spomen na Brucea McLarena nosilo je svih pet primjeraka čak 76 kg olakšanog i na 689 KS nabrijanog modela LM

Utrkivanje inicijalno nije bilo u planu, no na nagovor trkaćih momčadi razvijen je GTR i pobijedio već u prvom nastupu. Od mnogo kasnijih pobjeda najznačajnija je ona na 24 sata Le Mansa 1995., kada su Dalmas, Sekiya i Lehto neočekivano porazili na papiru moćnije konkurente. Bila je to u posljednjih 50 godina jedina pobjeda nečega što ima veze sa cestovnim automobilom.

Dakako, bio je vrtoglavo skup, no pokazalo se da je kupnja novog primjerka jedna od najboljih investicija u povijesti. Današnjom vrijednošću od 10 milijuna eura naviše jedini je moderni automobil čvrsto i temeljito usidren u prvoj ligi najekskluzivnijih kolekcionarskih modela. Teško da je ikada u povijesti postojao neki sportski automobil toliko grandiozno moćniji od svih konkurenata, a usto s kredibilitetom trkaće slave. 250 GTO, čuvaj leđa!





Mercedes kampanja




Vulkal gume