2.5.2019. Autor: Željko Marušić

2. svibnja 1963. predstavljen Hillman Imp, spretan, ali zlosretan britanski mališan s motorom straga

Zamišljen kao domaći 'odgovor Miniju', sjajno koncipiran bio je razmjerno prostran i okretan, ali su ga 'ubili' problemi s pregrijavanjem motora, propuštanjem vode i lošom kvalitetom...

Vojvoda od Edinburga je na današnji dan prije 56 godine (neki izvori navode 3. svibnja 1963.) svečano otvorio novi Rootesov pogon 'Linwood car plant', blizu Paisleya u Škotskoj. Tom je prigodom predstavljen i novi gradski model Hillman Imp, za kojeg je taj pogon i napravljen. 

Zamišljen kao funkcionalan i prostran mali auto, s motorom i pogonom straga deklarirao se zanimljivim performansama: ubrzanjem do 50 mph (80 km/h) za manje od 15 sekundi, najvećom brzinom od 78 mph (126 km/h) i prosječnom potrošnjom od šest litara, trebao je biti 'protuotrov' za Mini, koji je već postajao svjetski hit.

Četverocilindraš obujma 875 ccm, s tri ležaja radilice, imao je sportske značajke: aluminijski blok, kratkohodnu izvedbu (68 x 60,4 mm) bregasto vratilo u glavi i kompresijski omjer 10:1. Radi boljeg iskorištenja prostora i snižavanja težišta postavljen je ukošeno, pod 45 stupnjeva.

Preko 4-stupanjskog mjenjača i stražnjeg pogona simpatično uglasto dizajniran auto, dugačak 3580, širok 1530 i visok 1384 mm, mase 711 kg, gurao je razmjerno temperamentno. Zahvaljujući, za to doba, dobroj aerodinamici (0,38) mogao je potegnuti 129 km/h, više od deklariranog.


Osnovni je model stajao 508 funti (osnovni Mini tada 550), što je trebalo generirati tržišni uspjeh. No, ubrzo su počeli veliki problemi: pregrijavanje motora, propuštanje vode, hrđanje, otkazivanje u vožnji... To mu je zauvijek 'pokopalo' ugled, a i brendu Hillman

Bila 'zasluga' političke odluke da se proizvodnja organizira u škotskoj zabiti, bez tehničke tradicije i kvalificirane radne snage. Premda je imao razmjerno dugi vijek (Rootes Group ga je proizvodio od 1963. do 1967., a Chrysler Europe od 1967. do 1976.), a nudio se i pod brendom Sunbeam, proizvedeno ih je 440.032, četiri puta manje od prvotnog plana. 

Zbog velike osjetljivosti na hrđu, malo ih je preživjelo, a usprkos tome nema neku vrijednost kao oldtajmer. Premda izvorno sjajno zamišljen, a imao je i respektabilnu sportsku karijeru, u pravilu je na listama najgorih auta svih vremena.