14.8.2019. Autor: Željko Marušić i Dino Milić-Jakovlić

45 godina: Ford Capri Mk II (1974. - 1978.), uspješan 'lažni sportaš', ali ne kao prvi...

Velika popularnost 'europskog Mustanga' prve generacije, prodanog u 1,2 milijuna primjeraka, nagnala je Ford na kreiranje druge edicije coupea na bazi Escorta, koji se proizvodio u verzijama od 'penzionerske' 1.3 s 57 KS do 'sportske' 3.0 V6 sa 138 KS...

Krajem veljače 1974. stigao je Ford Capri II, naslijedivši vrlo uspješan model prve generacije, u kojem su mnogi prepoznali 'europskog Mustanga'.

 Poput prvog modela, napravljen je na bazi Escorta, visokoserijskog modela niže srednje klase, koji je tada imao klasičnu koncepciju s uzdužno postavljenim motorom sprijeda i pogonom straga, preko kardanskog vratila i diferencijala u krutom mostu s lisnatim oprugama.

Dakle, 'kamionsko' podvozje, po 'američkom receptu', ostalo je isto, no dizajn s vratima na podizanje straga i prostranijom kabinom mnogo praktičniji. S motorima od 1.3 do 3.0 V6 solidno se prodavao, postigao i fine sportske uspjehe, a i Mk III i 1978. bio je zapravo samo blagi redizajn. 

Ali, 'ruku na srce' ovaj, drugi Capri, koliko funkcionalniji bio je dizajnerski puno lošiji od 'pogođenog' prvog. Jest, dobio je funkcionalna treća vrata i iskoristiviji prtljažnik, prostranija stražnja sjedala, pa za razliku od koncepcije 2+2, straga je bilo mjesta i za više nego samo djecu. 

Prednji veći pravokutni farovi omogućavali su bolje osvjetljenje. Dužina je povećana s 4186 na 4240, a širina s 1646 na 1698, a visina s 1286 na 1357 mm, No, zadržan je međuosni razmak od 2559 mm, pa je karoserija, osjetno prostranija i s većim prevjesima ipak malo izgubila na draži.

Pouzdani V4 motor, 1.3, 1.5 i 1.7, u baznim je verzijama zamijenjen rednim 4-cilindrašem serije Pinto OHC - 1.3 s 57 KS i 1.6 sa 72 i 88 KS (snažniji s dvostrukim rasplinjačem). 


Ta je verzija, budući da je 1600 ccm bila fiskalna granica za davanja od 88 posto bila 'šminkerska' na našim cestama s vinilnim krovom i čeličnim 'leptir' felgama i gumama 185/70 HR 13 (s više kubika davanja su bila 'nedostižnih' 130 posto).

Ubrzanje do stotke za 13,5 s  i najveće brzina od 168 km/h  tada su već bili solidan temperament. Ta je verzija bila dostupna i s automatskim mjenjačem, koji je ipak 'ubijao' temperament (16,1 s, 165 km/h).

Sljedeća stepenica bio je redni 2.0 snage 98 KS (12,4, 173 km/h) U britanskoj je proizvodnji za osnovne verzije bio rezerviran stari, izdržljivi Kent OHV. Snažnije, 'prave' verzije bile su opremljene V6 motorima, 2.3 V6 njemačke serije Cologne sa 108 KS (11,2 s, 178 km/h), dok je 3.0 V6 bio britanski Essex, za tadašnje pojmove prilično oštar (8,9 s, 195  km/h

Krajem 1976. britanska je proizvodnja u pogonu Halewoodu obustavljena, tako da su za cjelokupnu proizvodnju bili zaduženi pogoni u njemačkom Kölnu i Saarlandu te belgijskom Genku. Rekordna je proizvodnja od 513.500 modela ostvarena 1977., zahvaljujući i izvozu na američko tržište, koji je te godine zaključen.

Početkom 1978. došao je uspješno redizajnirani model, koji je nosio oznaku Capri III, premda je u osnovi bio izvedenica prethodnika. Proizvodio se do 1986., kada je i zaključena sudbina Fordovog europskog coupea.