17.2.2012. Autor:

50 GODINA MERCEDES-BENZA 300 SE COUPE I CABRIO

Miljenik holivudskih mogula i prekretnica za aute s trokrakom zvijezdom na nosu

Prije točno pola stoljeća, krajem veljače 1962., iz Stuttgarta su stigle zanimljive Coupe i Cabrio izvedenice Mercedes-Benza S-klase treće generacije. Radi se o modelu serije W 112, predstavljenog 1961., koji je, poput pola broja manjeg W 111 iz 1959., ali i još pola broja manjeg W 110 iz 1961 (druge generacija sadašnje E-klase), nosio naziv ‘repaš’. Za razliku od sadašnjih kupea i kabrioleta, tadašnji su koristili neizmijenjenu karoserijsku bazu, pa su elegantni sportski modeli 300 SE Coupe i Cabrio imali jednaku dužinu od 488 cm i jednak međuosovinski razmak od 275 cm. Interne brojke su možda označavale želju tvornice da razdvoji modele jasnije no što nam se čini da su iz današnje perspektive trebali biti, no zapravo su razlike u motorizaciji i opremi bile toliko velike da su u konačnici vodile i do vrtoglavih razlika u cijeni.

Ideja međuklasa, odnosno manjih automobila s većim i velikih s manjim motorima tek je bila u povojima, upravo će se Mercedes-Benz u ovim serijama modela početi igrati s tim kombinacijama. Dakle, model čijih pola stoljeća upravo obilježavamo je 300 SE serije W 112 u Coupe i Cabrio varijanti, ultimativni vrhunac luksuza stuttgartske ponude onog vremena. Niti jedna od njegovih komponenti nije bila nova: oznaku W 112 i ime 300 SE vidjeli smo već godinu ranije na limuzini s četiri vrata, a istovremeno su bile predstavljene i Coupe i Cabrio inačice serije W 111, kao 220 SE. Spoj već postojeće karoserije s dvoja vrata i jednako tako već postojeće mehanike modela 300 SE rezultirao je sjajnim automobilom, koji je cjenovno bio među najskupljim automobilima onog vremena, a ciljao je na klijentelu koja je željela više od dva sjedala, odnosno kojima je glamurozni 300 SL Roadster bio presportski i preagresivan.


U vanjskom dizajnu razlike spram manjeg 220 SE (od 1965. pojačanog i preimenovanog u 250 SE) gotovo nije bilo, jedino se isticala kromirana bočna traka

Mehanički, razlike su bile mnogo bitnije, ponajprije zahvaljujući karakterističnom zračnom ovjesu, preuzetom iz modela 300 SE. Ovo je rješenje nedvojbeno dodavalo udobnosti i luksuzu vožnje ovog modela, ali je danas njegova Ahilova peta, pošto je ovjes dosta problematičan i zahtjevan za restauraciju, koja je kod ostalih Coupe i Cabrio modela ove serije mnogo jednostavnija. Druga je bitna razlika spram slabijeg brata bio motor, tradicionalni Mercedesov trolitreni šesterocilindraš, koji je razvijao 160, a nakon 1964. i 170 KS. Usto, automatski je mjenjač, tada još prilična rijetkost u Europi, bio u serijskoj opremi, iako se po posebnoj narudžbi moglo naručiti i ručni.

Ovo je bio posljednji Mercedes-Benzov model u kojeg se ugrađivao taj klasični motor M189, sve do prestanka proizvodnje 1967. Ukupno je proizvedeno 2419 Coupea i samo 708 Cabrioleta, no priča o ovoj liniji modela nije ugasla s prestankom proizvodnje serije W 112, i 250 SE i 300 SE dobili su nasljednika u vidu 280 SE, koji je imao klasični ovjes, ali je snagom i cijenom bio bliži luksuznijem od modela koje je naslijedio. Ultimativna inkarnacija ove linije prekrasnih Mercedesa rađena je od 1969. do 1971. pod pomalo zbunjujućim imenom 280 SE 3.5, a imala je ugrađen novi V8 motor s čak 200 KS na raspolaganju.


Foteljaški udobna sjedala i, za to doba, raskošna oprema osiguravali su vrhunski luksuz, posebno sa serijskim automatskim mjenjačem (na slici s ručnim, koji se posebno naručivao)

Prekrasna, vanvremenska linija ovog remek-djela Paula Bracqa i danas plijeni poglede gdje god da se pojavi, teško je odrediti je li ljepša s limenim ili platnenim krovom. Zanimljivo je da su i četvrta generacija S-klase i treća generacija E-klase stilistički bile jasne varijacije na temu upravo ovog modela, tako da možemo reći kako je njegov utjecaj ostao živjeti do sredine sedamdesetih, a i danas dio prolaznika, naviknut na još uvijek svakodnevno u prometu viđane primjerke nekog od tih modela Mercedesa, neće percipirati ove automobile kao oldtimere. U našim krajevima očuvan je ili naknadno uvezen solidan broj ovih automobila, a neki od njih su srećom i vrhunski restaurirani.

Coupe kojem je potrebna obnova i danas se može naći razmjerno povoljno, dok su vrhunski uređeni Cabrioleti 300 SE i završni 280 SE 3.5 već uvelike u teritoriji šesteroznamenkastih cifara u eurima. Što objašnjava i njihovu popularnost među filmskim producentima, ako je vjerovati autorima filmova i tv serija. Iz nekog razloga, vjerojatno ne bez veze sa stvarnošću, od Pasjih sinova do Kalifornikacije, uspješni su holivudski filmaši vrlo redovno prikazivani upravo za upravljačima otvorenih modela serija W 111 ili W 112, čak i desetljećima nakon prestanka proizvodnje. To samo pokazuje u kolikoj je mjeri ovaj pedesetogodišnjak uspio ostati općeprihvaćeni simbol blagostanja i uspjeha.

Dino Milić-Jakovlić




Mercedes kampanja




Vulkal gume