15.9.2018. Autor: Dino Milić-Jakovlić

Na današnji dan 15.9.1888. rođen sjajni talijanski vozač Antonio Ascari, legenda Alfa Romea

Ranih 1920-ih dominirao je brdskim utrkama, a poginuo 26.7.1925. na VN Francuske, sin Alberto postat će jedan od najvećih vozača u povijesti, dvostruki svjetski prvak u Formuli 1

Prvih tridesetak godina života Antonija Ascarija, rođenog u porodici trgovaca kukuruzom u okolici Nuvolarijeve Mantove, nisu pokazale neku osobitu povezanost s novim i uzbudljivim svijetom automobilskih utrka, bilježimo samo jedan trkaći pokušaj iz 1911. Tek je po završetku I. svjetskog rata Ascari kupio predratni trkaći Fiat S57/14B i počeo nastupati na brdskim utrkama. 

'Nastupati' je priličan eufemizam, nastupi su obično završavali pobjedom uz rušenje dotadašnjeg rekorda staze, na nekim natjecanjima i za po nekoliko minuta! Jedino je na Targa Floriju izletio, no ta mu pobjeda, pokazat će se, uistinu nije bila suđena. U svakom slučaju, uspjesi su odmah pokazali kako je riječ o rijetko talentiranom vozaču, pa je već 1920. dobio ponudu da se priključi tvorničkoj momčadi Alfa Romea, proizvođača koji je upravo planirao intenzivnije se početi baviti utrkama.

 Trkaću su momčad milanskog proizvođača, na čijim će se bolidima upravo tih godina prvi puta pojaviti i čuvena četverolisna djetelina, činila četvorica velikana: Ugo Sivocci, Giuseppe Campari, Enzo Ferrari i Antonio Ascari. Čak i u tom uglednom društvu, Ascari će se nametnuti kao najbrži vozač i de facto prva zvijezda momčadi.

Ascari je ranih 1920-ih nastavio dominirati talijanskim brdskim utrkama, a na Targa Floriju je stekao običaj uvjerljivo povesti utrku i onda zbog nekog, obično mehaničkog problema sve to prokockati pred kraj, jednom krug prije kraja, drugom prilikom čak i u zadnjem zavoju utrke! 

Prvu je Veliku nagradu osvojio u Cremoni 1923., a sljedeće godine je na istoj stazi otpočeo niz koji ga je stavio na sam vrh ondašnjih vozača utrka u Europi. U Monzi je pobijedio Na VN Italije, a početkom sljedeće godine dominantnim je nastupom i pobjedom na prvoj Velikoj nagradi Belgije na stazi Spa-Francorchamps (toliko dominantnim da je tijekom zaustavljanja u boksu na miru sjeo i pojeo ručak!) potvrdio kako su on sam i Alfa Romeo P2 najjača kombinacija vozača i bolida u Europi. 

Na VN Francuske, 26.7.1925. u Montlhéryju, opravdao je očekivanja izbivši u vodstvo utrke. U 23. krugu, kad je počela lagana kišica, njegov je Alfa Romeo P2 proklizao u lijevom zavoju koji će kasnije biti nazvan po njemu, zahvatio kotačima drvenu ogradu (na koju se kao nesigurnu požalio organizatorima prije utrke!), prevrnuo i sletio u kanal. Preminuo je na putu do bolnice. 

Sin Alberto postat će jedan od najvećih vozača u povijesti utrka, dvostruki prvak svijeta u Formuli 1.






Mazda kampanja

Izvor osiguranje kampanja

Mercedes kampanja



Vulkal gume