15.5.2019. Autor: Dino Milić-Jakovlić

In memoriam: 15. svibnja 1986. poginuo Elio de Angelis, talijanski vozač Formule 1

Na stazi Paul Ricard, na testiranju, pri više od 280 km/h, puklo je stražnje krilo te je Eliov Brabham poletio zrakom, probio ogradu i preokrenuo se, uslijedila je buktinja te skandalozno sporo i nestručno gašenje...

Rimska obitelj De Angelis imetak je stekla građevinskim poslovima i, kažu, spada među najbogatije u Italiji. 

Otac je, shodno običaju koji nalaže da su brzinski sportovi prikladna razonoda imućnih Talijana, vozio utrke glisera, a i Eliova su se braća okušala u kartingu, no samo je on istinski zagrizao ponuđenu jabuku ovisnosti o brzini. 

Početkom 1970-ih, talijanska je karting scena bila pravo vrelo budućih F1 vozača: Elio je na putu do svjetske titule 1975. samo na domaćoj sceni morao pobijediti Patresea, De Cesarisa, Cheevera, braću Fabi, Gabbiania... 

Kaljenje u manjim formulama nije dugo trajalo, nekoliko sjajnih utrka, poglavito u Monte Carlu, privuklo je pažnju nekolicine F1 bossova. Još prije dvadesetog rođendana testirao je za Ferrari, potom potpisao za Tyrell, da bi prvu sezonu u najjačoj konkurenciji odvezao za tada već slabašni Shadow 1979.


Dočekan na nož od strane kritike, ne samo u Engleskoj, nego čak i u Italiji, De Angelis je percipiran kao još jedan dokoni bogatun kojem očevi novci omogućuju karijeru. Dolasci porodice na utrke privatnim avionom, kao i neprestano okruženje lijepih djevojaka, također nisu pretjerano doprinosili ozbiljnom shvaćanju rimskog rookieja.

Tim više je F1 svijet ostao zdvojan nad neočekivanim pozivom Colina Chapmana da se Rimljanin priključi Mariu Andrettiju u momčadi Lotusa za sezonu 1980. Chapman je slovio kao čovjek koji zna uočiti novi talent, i kao protivnik ideje natjecanja tatinih sinova. 

Ako je on vidio nešto u tom mladiću, vjerojatno nije bilo bez vraga. Bile su to slabe godine za Lotus, rezultati nisu govorili mnogo, ali stil jest. Sedmo i osmo mjesto u prvenstvu, neatraktivne, ali inteligentne vožnje i činjenica da je gro svih Lotusovih bodova osvojio upravo on počeli su De Angelisu pribavljati respekt. 

U burnoj ga je 1982. zaslužio još i više, dijelom zbog čuvenog pijanističkog nastupa u Johannesburgu, za štrajka vozača, a još više prvom pobjedom, u Zeltwegu. Koju je u dramatičnom foto-finišu oteo Kekeu Rosbergu - što ih nije spriječilo da nekoliko mjeseci kasnije burno zajedno proslave 

Finčev naslov svjetskog prvaka. I inače se Elio izvan staze najviše družio s Kekeom, zato što su obojica imala mnogo interesa, putovali su, razgledavali druge zemlje... Formula jedan nije im nikada bila tema razgovora - tada je još bilo moguće imati život pored utrka.

Upravo zbog tog života De Angelis je suštinski mrzio testiranja i eskivirao ih je kada je god bilo moguće. Uteg u momčadi Lotusa, činilo se, polako je počeo pretezati na stranu njegovog momčadskog kolege, Nigela Mansella - ne samo zato što je Englez, nego i zbog potpune posvećenosti radu s ekipom. 1983. 

Elio osvaja samo dva boda, no ostaje u ekipi, dijelom i zbog jako dobrog odnosa s glavnim konstruktorom, novopridošlim Gerardom Ducarougeom. Strpljenje se isplatilo, uslijedila je renesansa: iduće sezone De Angelis neko vrijeme vodi u poretku i, iako ostaje bez pobjede, neko se vrijeme čini jedinom prijetnjom moćnom McLarenovom dvojcu Lauda-Prost. 

Treće mjesto u prvenstvu učvrstilo mu je položaj u momčadi, iz koje, da bi napravio mjesta za novu brazilsku zvijezdu, Sennu, mora otići - Mansell. No sezona 1985., šesta i zadnja u Lotusu, donosi razočaranja. Ne toliko rezultatski, uz peto mjesto u poretku stigla je i druga pobjeda karijere, u Imoli - naslijeđena, doduše, nakon što su čak trojica vodećih ostala bez goriva. 

Problem je bio u Senni i njegovoj sposobnosti, čak i u tim ranim danima, da organizira ekipu oko sebe. Vrhunac je bio kada je momčad, koncentrirana na Brazilca, na jednom testiranju omogućila De Angelisu samo tri kruga u bolidu - u trenutku kada je, opet, nakratko vodio u prvenstvu! Crno-zlatna epopeja bila je gotova, Talijan je iste večeri odlučio otići.

Nova stanica, nažalost fatalna, bio je Brabham. Još jedna ekipa na početku konačnog propadanja - ali tada to još nitko nije znao. U sezoni 1985. BT54 imao je najjači motor u kvalifikacijama, no ni ondje ni u utrkama im loše Pirellijeve gume nisu pomagale u kapitaliziranju te prednosti. 

Piquetovim odlaskom otvorilo se mjesto za novu vozačku postavu - Patrese i De Angelis možda nisu bili superzvijezde, ali iskusni i vrlo brzi vozači jesu. Nažalost, revolucionarni se superniski BT55 Gordona Murraya u praksi pokazao kao neupotrebljiv, a na stazi Paul Ricard 14. je svibnja, na testiranju, došlo do tragedije. 


Pri brzini više od 280 km/h došlo je do pucanja stražnjeg krila i Eliov Brabham poletio je zrakom, probio ogradu i preokrenuo se. U kokpitu bolida, koji je usprkos silini nesreće ostao čitav, De Angelisu je slomljena samo ključna kost. 

No, ono što je uslijedilo sramotno je i zorno pokazuje kako su izgledali standardi sigurnosti na F1 testiranjima prije dvadeset godina. Vjerojatno u nesvijesti, Elio je bespomoćno visio u kokpitu, a bolid je počela obuhvaćati vatra. Alan Jones prvi se našao na mjestu nesreće, nedugo potom stigli su i Alain Prost i Nigel Mansell.

Očajnički su pokušali preokrenuti bukteći bolid, no zbog vrućine morali su odustati. Napokon se pojavio i redar-vatrogasac, u kratkim hlačicama i majici s kratkim rukavima, te aktivirao vatrogasni aparat, napunivši pjenom čitav kokpit u kojem se nalazio nesretni vozač! 

Tek punih deset minuta nakon nesreće vatra je ugašena i De Angelis izvađen iz bolida. Nakon trideset minuta čekanja da doleti helikopter iz Marseillea, Elio je prevezen u tamošnju bolnicu, kamo je u dubokoj komi stigao otprilike dva sata nakon nesreće. 

Treba svakako istaći trud doktora Abecassisa već na samoj stazi, ali nažalost liječnik mu je mogao pristupiti tek nakon što je Elio već desetak minuta udisao otrovne plinove nastale izgaranjem benzina - i pjenu vatrogasnog aparata. 

Mozak je predugo bio bez kisika, pretrpjevši teška, nepovratna oštećenja. Smrt je nastupila dan kasnije. Navršio je samo 28 godina.