6.9.2019. Autor: Dino Milić-Jakovlić

6. rujna 1928. rođen Sid Watkins, dugogodišnji službeni liječnik Formule 1

Od 1978. do 2004. revolucionirao je medicinsku službu F1, uveo praksu da se liječnik u kritičnom 1. krugu u posebnom automobilu vozi iza kolone bolida, kako bi čim prije stigao na mjesto nesreće, uveo mobilne klinike uz stazu...

Sidney 'Sid' Watkins rođen je u Liverpoolu, a po stjecanju diplome fiziologa na ondašnjem sveučilištu 1950-ih se našao u vojnoj ekipi koja je u zapadnoj Africi obavljala eksperimente o utjecaju vrućine na vojnike duže joj izložene u oklopnim vozilima. 

Ne treba ni spominjati koliko su ondje stečena znanja pomogla Watkinsu u kasnijem analiziranju jedne posve drukčije grupacije ljudi izloženih ekstremnim uvjetima, vozača Formule 1. 

No, znanje je budući doktor ipak stjecao i na mnogo uobičajeniji način, studijem u Oxfordu, gdje je specijalizirao neurokirurgiju. Ondje se, potaknut blizinom Silverstonea, intenzivno zainteresirao za auto utrke i počeo volontirati u medicinskim službama na njima. 

Istu je praksu nastavio i u Watkins Glenu za vremena provedenog u službi profesora neurokirurgije na Sveučilištu države New York u Syracuseu, a i po povratku u Englesku, gdje je početkom 1970-ih postao čelni čovjek odjela za neurokirurgiju u London Hospital.

Imao je mnogo iskustva u pružanju medicinske pomoći unesrećenim vozačima kada ga je Bernie Ecclestone 1978. pozvao da postane službeni liječnik Formule 1. 

Revolucioniravši tu ulogu, obnašao ju je sve do kraja 2004. U međuvremenu je vršio i čitav niz značajnih dužnosti u sklopu FIA-e, no odstupanjem s pozicije službenog liječnika odustao je od svih njih, osim uloge predsjednika Instituta za sigurnost auto utrka.

Watkinsova uloga tijekom 26 godina neposrednog rada u Formuli 1 naprosto ne može biti precijenjena niti dovoljno nahvaljena. 

Premda je na početku nailazio na veliki otpor, njegovo je tvrdokorno inzistiranje na poštivanju medicinskih i sigurnosnih normi iz korijena promijenilo ovaj sport. 

Simptomatično, tijekom svog tog vremena, dobri je doktor najveću podršku uvijek dobivao od strane vozača, dakle upravo onih koji su u kritičnim situacijama najviše ovisili o njemu. 

S iznimkom Didiera Pironija, teško da je ijedan vozač ikada izrekao išta negativno intonirano o Watkinsu. Također, teško da je Watkins ikada izrekao išta negativno intonirano o ma kojem vozaču - s iznimkom, donekle, Pironija. 

Neki od vozača, poput Senne, Schecktera ili Hunta, postali su i vrlo bliski osobni prijatelji s njim, a mnogi su i iznimno aktivno pridonijeli radu na povećanju sigurnosti: spomenimo samo StewartaLaudu, Bergera i ponovo Sennu. 

Kad je Watkins dolazio u Formulu 1, kola hitne pomoći uz stazu bila su najviše što su vozači mogli očekivati, a on je uspostavio mobilne klinike sposobne za operacije i zahvate na samoj stazi, bez odlaganja. 

Uveo je i praksu da se liječnik u kritičnom prvom krugu u posebnom automobilu vozi iza kolone bolida, kako bi čim prije stigao na mjesto eventualne nesreće. 

Dobri doktor preminuo je 12. rujna 2012. od srčanog udara, u rodnom Liverpoolu.