1.5.2019. Autor: Dino Milič-Jakovlič

1. svibnja 1955. Mercedes-Benzov dvojac Moss-Jenkinson pobijedio na utrci Mille Miglia, najspektakularnijoj ikada

U čitavoj povijesti najznačajnije cestovne utrke svih vremena samo su dvojica netalijanskih vozača uspjeli pobijediti: Rudolf Caracciola i Stirling Moss, oba vozeći Mercedes-Benz. Golemu ulogu u Mossovoj pobjedi imao je suvozač Denis Jenkinson...

Njegov je izvještaj o toj trci nedvojbeno najpoznatiji tekst u povijesti automobilističkog novinarstva. Razvio je poseban sustav zapisivanja podataka o stazi ispred automobila, na dugačkoj roli papira koju je vrtio i rukama pokazivao Mossu dogovorene znakove. 

To je bio jedini način za svladavanje 1500 km staze, uglavnom zavoja na zavoju na putu kroz Apenine. Nebrojeni krugovi treninga (jednom su zamalo i nastradali, sudarivši se s kamionom talijanske vojske), briljantna Mossova vožnja i pedantno Jenksovo zapisivanje svih detalja prije utrke donijeli su srebrnom Mercedes-Benzu 300 SLR s brojem 722 pobjedu u rekordnom vremenu i besmrtnost. 

Kada bi ga tvornica odlučila prodati, smatra se da bi ovaj automobil postigao cijenu od možda čak i nekoliko stotina milijuna dolara, osjetno višu nego ma koji drugi ikada proizvedeni automobil.




Moss i Jenkinson predstavljali su nevjerojatnu sliku, vozeći osjetno većom brzinom od ostalih sudionika utrke. Gledajući nisku bradatu priliku na suvozačkom sjedalu kako frenetično lamaće rukama, Talijani su neumitno i logično došli do zaključka da je Moss sa sobom poveo svećenika, koji se moli za uspješno svladavanje ove naporne utrke. 

Čak možda i u većoj mjeri nego Moss, Jenkinson je postao legenda u Italiji - do kraja života neprestano su ga prepoznavali na mjestima poput Monze i Imole. O iznimnosti ove vožnje možda najbolje svjedoči podatak kako je drugoplasirani momčadski kolega Fangio, koji je nakon smrti suvozača Daniela Urrutie u Andama uvijek vozio sam, zaostao gotovo 32 minute za pobjedničkim vremenom.

A trijumf je ostvaren vremenom 10 sati, 7 minuta i 48 sekunda, uz prosječnu brzinu britanskog dvojca od 157.650 km/h. Samo je još Maglioli u Ferrariju imao manje od sata zaostatka. I danas se ovaj nastup pobjednika smatra jednim od najboljih u povijesti utrka.