13.3.2019. Autor: Dino Milić-Jakovlić

Na današnji dan, 13. ožujka 1983., Renaultov motor prvi put nastupio u bolidu drugog proizvođača

Renaultovi su motori na vječnoj ljestvici najuspješnijih u Formuli 1, četvrti, sa 168 pobjeda, iza Ferrarija, Ford Coswortha i Mercedes. Samo 35 pobjeda Renaultovi su motori ostvarili u bolidima francuske tvornice, sve su im ostale donijele druge momčadi

Najuspješnije među njima, Williams, Benetton i Red Bull, osvajale su i naslove prvaka, tako da se danas pomalo neobičnim čini sjećanje na početke Renaulta u Formuli 1, kada nisu imali ni volje ni želje nuditi motore drugima. 

Stvorili su turbo eru, no nisu uspjeli materijalizirati to kroz neku konkretnu titulu, premda su početkom osamdesetih u nekoliko navrata bili blizu, kada je Alain Prost predvodio momčad. 

Tijekom burne 1982. legendarni je vođa Lotusa Colin Chapman dogovorio s Renaultom isporuku motora za sljedeću sezonu, no neće je dočekati. Potkraj godine preminut će od srčanog udara, a na prvoj utrci 1983. u Brazilu Lotus će se pojaviti s dva različita bolida. 

Prvi vozač momčadi Elio de Angelis kvalificirat će se trinaesti s Renaultovim turbo motorom, dok je Nigel Mansell s atmosferskim Ford Cosworthom bio tek dvadeset i drugi. 

No početak epopeje o Renaultovim motorima u bolidima drugih momčadi bio je sve prije nego dobar: motor nije izdržao ni krug za zagrijavanje, te je Rimljanin uskočio u rezervni bolid i s njim odvezao utrku. 

Uzalud, jer je u rezervnom bolidu bio Fordov motor, a po pravilima je vozač morao nastupiti s istim tipom motora i u kvalifikacijama i u utrci, te je diskvalificiran. 

Utrku je osvojio Piquet, koji će ispred Prosta odnijeti i titulu, dok će prvu pobjedu kombinaciji Lotus-Renault donijeti tek majstorstvo Ayrtona Senne po kiši u Estorilu 1985.

U posljednje su tri godine Renaultovi motori osvojili još devet pobjeda, ali pod brendom TAG Heuer, pa se ne uključuju u službena Renaultova postignuća.









toyota banner


Autowill