21.10.2019. Autor: Dino Milić-Jakovlić

21. listopada 1984. Niki Lauda neočekivano osvojio treću titulu svjetskog prvaka u Formuli 1

Prost i Lauda su dominirali sezonom, Francuz je ostvario sedam, a Austrijanac pet pobjeda, no drugo mjesto na posljednjoj utrci u Estorilu bilo mu je dostatno da s pola boda prednosti osvoji treću titulu prvaka...

Najuspješniji vozač 1970-ih, Niki Lauda (1949. - 2019.) je u Ferrariju osvojio titule prvaka 1975. i 1977., a one 1976. se praktički odrekao zbog principa. 

Nakon prelaska u Brabham stvari nisu išle tako glatko i potkraj 1979. se povukao, te posvetio vođenju vlastite zrakoplovne tvrtke. 

Neočekivani povratak uslijedio je 1982., u momčadi McLaren, izdašno financiran od strane Marlbora. Lauda nije bio loš, no i 1982. i 1983. završavao je bodovno u debeloj sjeni momčadskog kolege Johna Watsona.

Pred početak 1984. činilo da je McLaren zadržao pogrešnog vozača. Novi momčadski kolega bio je tada po univerzalnom mišljenju najbolji svjetski vozač Alain Prost, te se smatralo kako će Francuz veterana 'pojesti za doručak'. 

McLaren MP4-2 imao je motor brendiran kao TAG, no izgrađen u Porscheu, te se pokazao dominantnim na način koji nitko nije očekivao. Taj je bolid među prvima koristio karbo-keramičke diskove. Motor 1.5 V6 bi-turbo razvijao je 811 KS. 


Prost i Lauda su dominirali sezonom, Francuz je ostvario sedam, a Austrijanac pet pobjeda, no drugo mjesto na posljednjoj utrci u Estorilu bilo mu je dostatno da s pola boda prednosti osvoji treću titulu prvaka. 

Nije to bilo nimalo jednostavno, što najbolje pokazuje detalj da je Prost na kvalifikacijama bio drugi, a Lauda tek jedanaesti! Mnogi i danas smatraju da je Prost titulu zapravo izgubio u Monacu, kad je Jacky Ickx zbog kiše prekinuo utrku. 

Spriječio je senzacionalnu pobjedu mladog Ayrtona Senne (ili Bellofa, ili De Angelisa, postoje razne teorije), te se ondje dijelilo samo pola bodova.






Mazda


Gulf

Tembo