29.8.2019. Autor: Željko Marušić

Fiat 1100 iz 1953., pionir pasivnog upravljanja pomoću četiri kotača (4WS)

Talijanski stručnjaci dosjetili su se da ako lisnate opruge, umjesto horizontalno, postave koso, pri vožnji u zavoju stražnji se kruti most zakreće u smjeru zavoja te se automobil stabilizira, povećava polumjer zakretanja i smanjuje centrifugalna sila...

Vjerovali ili ne, ali prvi sustav zakretanja stražnjih kotača 4WS (4 Wheel Steering) uveo je Fiat 1100 iz 1953.! 

Riječ je o ‘Kolumbovom jaju’, odnosno genijalnom jednostavnom rješenju. Kao većina tadašnjih auta s motorom sprijeda i pogonom straga je Millecento (tal. tisućusto) imao kruti stražnji most, na lisnatim oprugama. 

Talijanski su se stručnjaci dosjetili da ako se lisnate opruge, umjesto horizontalno, postave koso, tada se kod vožnje u zavoju stražnji kruti most zakreće u smjeru zavoja te se automobil stabilizira (povećava se polumjer zakretanja i smanjuje centrifugalna sila).

Naime, tada se, uslijed djelovanja centrifugalne sile, vanjska lisnata opruga progiba prema karoseriji, a unutarnja u suprotnom smjeru, jer se opterećenje preraspodjeljuje na vanjsku stranu auta

 

Sličan je efekt 1991. napravljen na poluovisnom ovjesu s deformabilnim osloncima Citroëna ZX, a potom i na Peugeotu 306. 

Nakon toga to je postala uobičajena koncepcija stražnjeg ovjesa.