4.7.2019. Autor: Dino Milić-Jakovlić

Lancia Beta (1972. - 1984.), u središtu skandala s prohrđavanjem

Nazivali su ih talijanskim Mercedesima, 'Bella macchina', kvaliteta je bila vrhunska. Onda je došla Beta...

Mnogo pravovjernih ljubitelja Lancije iz dna duše mrzi Betu, prvi model torinske tvrtke predstavljen nakon potpadanja pod kapu imućnijeg sugrađanina, Fiata. Za njih korporativni dio povijesti Lancie ne postoji, ili eventualno priznaju trkaće i rally modele, dok im je Beta ponajveća šaka u oko. 

Ne bez razloga, mada je on u svojoj biti bizaran. Beta je, složili su se više-manje svi koji su je vozili, bila jako dobar automobil, a ipak je gotovo nepovratno uništila reputaciju Lancije. A svemu je kriva, dakako, politika. Gotovo pedeset godina Komunistička partija Italije bila je najjača oporbena stranka. 

Vladali su nekim gradovima, no na državnoj razini vlast nisu mogli dobiti jer bi, razumljivo, uvijek svi koalirali protiv njih. Pa ipak, bili su uvjerljivo najjača komunistička stranka u zapadnoj Europi, što im je donosilo simpatije, a i financije iz SSSR-a i Istočnog bloka. 


Zauzvrat, talijanska su poduzeća, pogotovo ona povezana s Partijom (donekle je to vrijedilo i za francuska) lakše dobivala poslove na istoku. Fiat se nametnuo kao glavni partner razvoju automobilske industrije u Poljskoj, Jugoslaviji i, od kraja šezdesetih, u samom SSSR-u. Ondje je izgrađena monumentalna tvornica Lada, u nekadašnjem Stavropolu, preimenovanom u Tolyatti, po pokojnom Palmiru Togliattiu, legendarnom vođi KP Italije.

Kamaradi ili ne, Rusi su ipak morali plaćati Fiatu za pravo proizvodnje Lada. A klirinški dolari baš i nisu prihvaćeni kao razuman oblik novčane razmjene u kapitalističkom svijetu, dok prave konvertibilne valute Sovjeti nisu imali. Te su plaćali u naturi, čelikom. Čelikom lošije kvalitete, koji nije udovoljavao prihvaćenim standardima. 


Tipične pastelne boje 1970-ih... imate li sačuvane originalne kazete Ljupke Dimitrovske i Pro Arte, vrijeme je da nabavite i automobil u kojem ćete ih slušati...

Fiati i Lancije 1970-ih, u koje je ugrađivan taj čelik, hrđali su sumanutim tempom, na najnevjerojatnijim mjestima. Talijanski su automobili upravo tada izašli na zao glas kao skloni hrđanju, ranije nisu bili ništa gori od ostalih. Lancia je, naprotiv, bila poznata po iznimnoj kvaliteti komponenti i završne obrade, u rangu s Mercedesom. 

Ne želeći narušiti povjerenje i ugled, Lancia je potiho počela pozivati vlasnike najviše pogođenih modela, Beta, u servis, provjeravati je li hrđa načela strukturalne dijelove i u slučaju da jest otkupljivati automobile, odnosno nuditi zamjenska vozila. Hvale vrijedno, ali engleski su novinari, dočepavši se informacije, stavili Lanciju na stup srama...

Beta se našla usred najvećeg skandala s hrđom ikada, koji je značajno utjecao na kasniji enormni pad prodaje, rušenje reputacije i spadanje marke na vrlo niske grane, pa i povlačenje s nekih tržišta.


Klasični coupe model najbolje je podnio test vremena, i danas ih ima na cesti. No ostao je u sjeni Alfinih i Fiatovih coupea iz istog razdoblja, što nije loše: cijene nisu otišle previsoko

U osnovi Beta je bila pogođen automobil, modernog ovjesa i dobrih voznih svojstava, kome su, baš poput Alfasuda i Citroëna GS, jedino nedostajala peta vrata. Za razliku od njih, nije ih dobila - naprotiv, osamdesetih se pojavila inačica Trevi, klasična trovolumenska limuzina. Problemi s hrđom u kasnijim su serijama posve eliminirani. Motori u rasponu od 1.3 do 2.0 bili su vrlo solidni, 

Fiatovog podrijetla, ali prerađeni, a potkraj proizvodnje ponuđen je i Volumex model s Rootsovim punjačem i 135 KS. Više zbog ponosa nego komercijalne opravdanosti, model predstavljen još 1972. ostao je u ponudi do sredine osamdesetih, a tijekom tog razdoblja prodano ih je više od 400.000. No, čak pola od tog broja otpadalo je na posebne sportske inačice.


Kraljica čitave obitelji bila je Beta Montecarlo sa središnjim motorom. Još da nije imala konstrukcijsku grešku radi koje ih je većina razbijena pri nekom od prvih susreta s mokrom cestom...

Atraktivnost sportskih modela bila je neupitna, jedino možemo dvojiti oko toga koji je najljepši. Klasični je 2+2 coupe bio najpopularniji, na njega se vizualno snažno naslanjala i Spider inačica, koja je u realnosti bila targa, a ne pravi kabriolet. Kombi coupe HPE danas je kultni model, dužeg međuosovinskog razmaka, vizualno nalik Reliantu Scimitaru. 

Najegzotičniji je svakako Montecarlo, dvosjed sa središnje smještenim motorom, koji je ipak, kao i svi modeli, patio od boljke pogubne po 'sportske' automobile: nedostatka snage. Rijetkost svaku Betu danas čini zanimljivim oldtimerom, a dijelova u Italiji ima. Nekoliko ih je kod nas na cesti ili u procesu restauracije, a prevladavaju coupei. 

Sviđa li vam se talijanski dizajn ruskog čelika, ne dvojite - cijene će uskoro početi rasti....









Gulf

Tembo