18.6.2019. Autor: Dino Milić Jakovlić

Lancia Fulvia Coupé (1965. - 1976.): s prednjim pogonom u osvajanje relija

Legendarni talijanski sportaš opasno je puhao za vrat Alfa Romeovoj 'Juniorki', a izvan asfalta je i nadmašivao...

Coupe inačica Lancijinog najmanjeg modela 1960-ih, Fulvie, jedan je od bezvremenskih sportskih klasika. Kockasta je limuzina, nazvana po staroj rimskoj cesti Via Fulvia, koja je spajala Tortonu s Torinom, već 1963. predstavila osnovne mehaničke komponente, za koje se pobrinuo glavni konstruktor Antonio Fessia. 

Poput veće Flavije imala je prednji pogon, tada još razmjernu rijetkost na tržištu. To se nije činilo pretjerano pogodnim za razvoj sportskijih inačica, no u Torinu su pažljivo motrili uspjehe Citroëna i Saaba na relijima, shvativši da bi to moglo biti područje koje će donijeti uspjeh. 

Već 1965. stoga na scenu stupaju čak dvije coupe inačice sa 15 cm kraćim međuosnim razmakom, Zagatov Sport i regularni model s karoserijom dizajniranom unutar kuće, koji će nadmašiti prodajna očekivanja i ući u legendu. 

Dizajner tvorničkog coupea Piero Castagnero inspiraciju je za oblik navodno našao u gliserima slavne talijanske marke Riva. Osim prednjim pogonom, isticala se i neovisnim ovjesom sprijeda, dok je straga imala krutu osovinu s Panhardovom polugom i lisnatim oprugama. 

Dunlopovi diskovi serijski su dolazili na svim kotačima, a 1970. su zamijenjeni većim Girlingovim, otada i sa servom. Ugrađen je za Lanciju još od Lambde iz 1922. karakterističan uzdužno postavljeni uskokutni V4 motor. Inicijalno je ponuđena inačica od 1216 ccm (od 1967. 1.231) sa 80 KS,


A 1966. stiže trkaći HF, nabrijan na 88 KS, te znatno olakšan ugradnjom dijelova od peralumana i pleksiglasa, te izbacivanjem nepotrebnih 'budalaština' poput branika. Peraluman je slitina aluminija i najviše 5,6 posto magnezija, često se koristi u autoindustriji, a na HF i Sport modelima od nje su bila vrata te poklopci motora i prtljažnika.

Od 1967. svi modeli nose oznaku Rallye. Modificirani motor ima 1.298 ccm, osnovni model ima 87 KS, S (od 1968.) 92 KS, a HF 101 KS. 1969. stiže najmoćniji i danas najcjenjeniji model Rallye 1.6 HF s posve novim motorom od 1584 ccm, u inačicama od 115 i 132 KS, što se lakoćom dalo 'nabrijati' na 160 KS. 

Zbog većeg promjera unutarnjeg para prednjih svjetala dobiva nadimak 'Fanalone' ('velika svjetla'). Novi vlasnik tvrtke, Fiat, radikalno kreše troškove, te od 1970. redizajnirani model dolazi u samo dvije specifikacije: 1.3 S sa 90 KS i 1600 HF sa 115 KS, uz nestanak naziva Rallye. 

Usto se ugrađuju jeftiniji dijelovi u unutrašnjosti, a posebne inačice odsad su samo kozmetički različite: Montecarlo (začudno, uistinu zajedno napisano) i Safari, obje nazvane po poznatim relijima. 

A 1974. stiže zadnji redizajn, a dvije godine potom model je ugašen bez direktnog nasljednika - tek je već poznata Beta Coupe ponuđena i s manjim 1.3-litrenim motorom. Berlina i Sport ugašeni su još 1972. Coupe je proizveden u čak 140.454 primjerka, od čega samo 6.419 njih HF specifikacije. 


Berlina je napravljena u 192.097 primjeraka, dok Zagato nije objavio točne brojke, no smatra se da ih je između 6 i 7 tisuća.Nakon desetljeća pauze Lancia se 1965. vratila sportu, odabravši reli, u kojem su ranije imali uspjeha Aurelijom. 

Fulvie su 10-ak godina bile kompetitivne, uz 1 svjetski (1972.) i 2 europska (1969. i 1973.) naslova. Munari, Lampinen, Källström i Ballestrieri drmali su tadašnjom scenom, a uspjesi nagnali Lanciju na razvoj Stratosa. Usto, mat crna hauba s natpisom Lancia-Italia jedna je od legendarnih reli livreja.

Ovo je poželjan i još ne preskup klasik. Odabir po europskim oglasnicima nije loš, a nađe ih se i kod nas; primjerci za sređivanje su povoljni. Načelno je jeftiniji od onodobnog glavnog tržišnog konkurenta, coupe inačice Alfa Romeo Giulia Sprint GT, kod nas tradicionalno poznate pod nadimkom 'juniorka', a tek neznatno skuplji od također usporedivog Fiata 124 Coupe.

Zagatovi su modeli  skuplji i osjetno je manji izbor. Najjače HF inačice tvorničkog coupea zaboravite, te koštaju ozbiljne novce i uglavnom su već preuređene za relije ili utrke. Po uzoru na ovaj model skladno složeni koncept iz 2003. nije dobio zeleno svjetlo; šteta, mnogima se svidio i dugo se šuškalo o serijskoj produkciji.

U skladu s tradicijom, milanska kuća Zagato zadužena je za najsportskiju inačicu, razumljivo nazvanu Sport (1965. - 1972.) Motori su bili isti, ali bolja aerodinamika je omogućavala veću brzinu. Rani su modeli imali peralumansku karoseriju, potom čeličnu s peralumanskim dijelovima i na kraju posve čeličnu. 190 km/h inačice Sport 1600 najbrže je što je neka serijska Fulvia mogla potegnuti. 








Gulf

Tembo