4.9.2019. Autor: Željko Marušić

Tragična nesreća na D3 kod Svetog Ivana Zeline ukazuje na ključne probleme našeg cestovnog prometa

Vozač je bio umoran, ali vozio se prometnicom bez zaštitne ograde, s pogibeljnim zonama izlijetanja i previsokim ograničenjem brzine (80 km/h), u 20-godišnjem automobilu bez sustava aktivne sigurnosti...

Nažalost medijski atraktivan negativni slučaj ponekad zasjeni prometnu nesreću koja bi nas mogla i trebala naučiti kako poboljšati naš cestovni prometni sustav, koji je od 2000. neprekidno, 60-ak posto razmjerno pogibeljniji od prosjeka EU-a. 

Prekjučer u 5:20, nakon povratka sa svadbe, na državnoj cesti D3 u mjestu Hrastje, nedaleko Svetog Ivana Zeline, vozač Volkswagen Golfa 1.9 TDI, na ravnom dijelu ceste, bez zaštitne ograde, s ograničenjem brzine 80 km/h, sletio je u odvodni uzdužni kanal, ispresijecan prilazima s betonskim bočnim zidovima te se zabio u nezaštićen armiranobetonski stup te poprečni betonski zid. 

Ovo je primjer prometnice koja po protokolu EuroRAP zaslužuje najgoru ocjenu, nula zvjezdica, kakve kolokvijalno zovemo 'cestama koja zovu smrt'. Dakle, to je cesta koja ne 'oprašta greške vozača', nego izaziva, praktički potiče smrtonosni ishod. 

Poginuli su dijete i 38-godišnja majka, a drugo dijete i 44-godišnji vozač teško ozlijeđeni. Vozač se, u ranim jutarnjim satima, pri povratku sa svadbe, vozilom zabio u armirano betonski stup, a potom u bočni betonski zid prilaza. Takve je udarce teško preživjeti i u najmasivnijim i najsigurnijim automobilima, pokazala je to tragedija Lady Di, 1997. 

Volkswagen Golf četvrte generacije, uveden 1997 (proizvodio se do 2003.) nije imao najvažnije sustave aktivne sigurnosti, autonomno kočenje, sustav za upozoravanje napuštanja trake i ESP, kojima su opremljene već osnovne verzije još uvijek aktualnog modela sedme generacije.

Da je zlosretni i neodgovorni vozač prethodno htio kupiti novi, sigurni automobil, trebao bi platiti četiri slijeda poreza! 

Prvog u osnovnoj cijeni (marži, namijenjenoj poslovanju), drugog, PDV (jedan od najvećih na svijetu), trećeg PPMV (trošarinu, jednu od najvećih na svijetu) i četvrtog, godišnji porez (do 10-godina starosti). 

Stoga se, s obitelji, našao u starom vozilu, koje je srećom, za svoju generaciju, bio iznimno siguran i izvrsne antikorozivne zaštite (očuvane noseće strukture) te opremljen dizelskim motorom, pa se, pri takvom strašnom udaru, nije zapalio.

U nekom drugom modelu kompaktne klase te generacije, pogotovo s benzinskim motorom, ishod bi, izvjesno, biti još tragičniji!

Zbog toga ova tragična nesreća ukazuje na dvije bitne mjere, bez kojih neće biti većih pomaka u sigurnosti na našim cestama:

1. Saniranje opasnih dionica, prvenstveno zaštićivanje i uređivanje pogibeljnih zona izlijetanja (prioritet su odvodni kanali ispresijecani betonskim prilazima i armiranobetonskim mostićima te nezaštićeni armiranobetonski stupovi uz ceste) te opasnih raskrižja, koje treba zamijeniti kružnim tokovima, a najfrekventnija denivelirati.

2. Na nova vozila koja imaju pet zvjezdica za sigurnost po standardu EuroNCAP trošarinu i godišnji porez smanjiti za 50 posto, a ako imaju i sustav autonomnog kočenja, koji podrazumijeva i upozorenje na napuštanje trake, ukinuti.

Nužno je usto:

3. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja, postavljanjem radarskih kamera na sva opasna mjesta te unapređenjem kvalitete i učinkovitosti pravosuđa. 

4. Odgovornost i kažnjavanje, koje je usmjereno 99,9 posto prema vozačima i ostalim izravnim sudionicima u prometu, treba proširiti i na one koji su odgovorni za projektiranje pogibeljnih prometnih rješenja i loše signalizacije, posebice sigurnosno neusklađenog, previsokog ograničenja brzine.

Konačno trebamo shvatiti da se parcijalnim rješenjima, poput nedavnog drastičnog povišenja kazni, nećemo ni približiti prosjeku cestovne sigurnosti EU-a! 

Stanje možemo popraviti samo sustavnim pristupom, prvenstveno kroz navedene četiri mjere.

Slika je ilustracija





Mazda


Gulf

Tembo