8.2.2012. Autor:

TRIUMPH HERALD: ENGLESKA ŠKOLA U MALOM PAKIRANJU

Nekada je bio čest i kod nas, a danas je najjeftiniji ulazak u svijet klasičnih britanskih jurilica

Kad danas pomišljamo na britansku automobilističku industriju, padaju nam na pamet uglavnom egzotični proizvođači poput Rolls-Roycea, Aston Martina ili Jaguara, no nekada nije bilo tako. S Otoka je dolazio i čitav niz cjenovno pristupačnih automobila, ne samo običnih, nego i onih s naglašenijim sportskim aspiracijama, no bez sklonosti da isprazne bankovne račune vlasnika. Najklasičniji su primjeri ove škole bili MG i Triumph. Dok se MG gotovo isključivo koncentrirao na sportske automobile, Triumph je nastojao ponuditi znatno širu gamu modela, pa je njegova ponuda počinjala već modelom niže srednje klase, poznatim kao Herald.

Ovaj je automobil bio dostupan u čitavom nizu izvedenica, od kabrioleta preko limuzine i coupea sve do ostakljenih ili zatvorenih dostavnih karavana. U proizvodnji je bio između 1959. i 1971., proizvedeno ih je gotovo pola milijuna, a nije bio osobito rijedak ni na našim cestama. Zapravo, iako nismo sigurni u postojanje nekog voznog primjerka, ima ih i danas, neki su u fazi restauracije, a neki zaboravljeni polako propadaju i trunu. Problem s Heraldom je što je bio i ostao vrlo jeftin oldtimer, tako da se restauracija najčešće financijski ne isplati jer su i uređeni, vozni primjerci prilično pristupačni.


Najtraženija i najcjenjenija varijanta Heralda je Coupe, proizveden u vrlo malom broju primjeraka i danas gotovo nestao, čak i u Velikoj Britaniji

Triumph se tradicionalno za dizajn obraćao Giovanniju Michelottiju, pa ni Herald nije iznimka od tog pravila. Izrazito amerikaniziran, samo umanjenih proporcija, dizajn je bio vrlo svjež u kasnim pedesetima, gotovo da možemo reći kako osim DKW Juniora nije imao pravog konkurenta. Svakako je u Engleskoj morao izgledati kao privlačna alternativa ostarjelom Morrisu Minoru, iako Triumph u doba prelaska na unitarne konstrukcije nije mogao pratiti trendove pa je Herald imao klasičnu šasiju. To i nije bilo toliko loše, upravo zbog nje bilo je moguće realizirati toliko različitih karoserijskih izvedenica, a da i ne spominjemo kako su na istoj bazi nastali i kasniji modeli Vitesse (zapravo Herald sa šest cilindara), kod nas mnogo poznatiji Spitfire i poželjni coupe GT6.

Vrhunske performanse nisu bile ideja iza predstavljanja Heralda, inicijalno ga je pokretao motor od samo 948 ccm i slabašnih 34.5 KS. Tek će završni model 13/60, u ponudi od 1967., s 1.3-litrenim motorom ponuditi adekvatnih 61 KS. No ne smijemo zaboraviti da ove danas smiješne brojke nisu značajno odudarale od ostatka tadašnje produkcije, kao i da su svi Heraldi težili osjetno ispod tone. Usprkos tome, bili su za ono vrijeme vrlo dobro opremljeni, čak se i disk kočnice moglo dobiti uz nadoplatu, a kasnije su standardizirane. Komandna tabla je od pravog drva, a ukupni osjećaj za klasu ili dvije viši od onog u kakvom Miniju ili Austinu 1100, kao da je ovo već ozbiljan automobil pravog otočkog tradicionalnog stila.


Vrlo maleni vanjski i unutarnji gabariti nisu umanjili popularnost Heralda, koji je i danas rado vožen i cijenjen automobil za početnike u svijetu oldtimera

Stila ovom malom, simpatičnom automobilu uistinu ne nedostaje, pogotovo u otvorenoj inačici (iako pravi ljubitelji marke najviše žude za rijetkim coupeom). Koja nas podsjeća kako nekada ideja kabrioleta nije nužno bila istoznačna s prestižnim, sportskim automobilom, kao što uglavnom smatramo danas. Michelottijeva se ruka možda ponegdje i zaigrala, ne može se reći da su baš svi detalji i linije posve prirodni i skladni, no atraktivnost modelu teško je poreći, pogotovo u današnje vrijeme blijedih, korporativnih, ziheraških dizajnerskih rješenja. Individualnost Heraldovog dizajna ostaje neupitna, a zanimljivo je spomenuti da je Triumph napravio i nabrijanu inačicu, svojevrsni odgovor na Mini Coopera.

Ta je rijetka i izvan Engleske gotovo nepoznata verzija ponijela slavno ime i potpis Jacka Brabhama, no usprkos solidnim voznim svojstvima Heralda, osim na samom limitu, kada može doći do naglog i zastrašujućeg preupravljanja, nije bila dostojan konkurent Cooperu. Što je možda i dobro, još jednom nas podsjećajući da je Herald jedan od onih temeljito zastarjelih i upravo zato simpatičnih automobila, nastalih u nekim ljepšim, usporenijim vremenima kada je stil uistinu mogao biti važniji od umjetno naglašenog sportskog štiha. S obzirom na i danas prihvatljivu cijenu ovo definitivno ostaje jedan od najpoželjnijih načina za ulazak u čarobni svijet engleske automobilističke drvenarije na limitiranom budžetu. Spomenimo na kraju i da je upravo Herald bio baza za izgradnju vjerojatno najpoznatije svjetske amfibije, Amphicara Hansa Trippela.

Dino Milić-Jakovlić




Mercedes kampanja




Vulkal gume