6.7.2019. Autor: Dino Milić-Jakovlić

Henry Ford je 1941. predstavio auto s karoserijom od soje!

Razvoj bioplastike ulijevao je nadu da će se težak i skup metal uvelike moći zamijeniti poljoprivrednim proizvodima, no došao je rat, proizvodnja automobila zaustavljena, a Henry Ford, nekadašnji Hitlerov veliki simpatizer, izgubio dio moći i ugleda, a nakon rata čelika je ponovno bilo u izobilju...

Povijest automobila bila je prepuna revolucionarnih zamisli osuđenih na propast, kao i konceptnih automobila proizvedenih u jednom primjerku, izloženih na nekoliko sajmova i potom zaboravljenih. Na prvi pogled, priča o 'automobilu od soje', gotovo nepoznatoj fusnoti iz bogate povijesti Forda, upravo je takva. 

No saznamo li nešto više o pozadini čitave priče, otkriti ćemo jedan posve novi svijet i shvatiti da je Henry Ford promijenio živote svih nas na mnogo više od jednog načina. Nemjerljiva je njegova uloga u motorizaciji čovječanstva, kao i povećanju efikasnosti industrijske proizvodnje popularizacijom pokretne trake. 

Razmjerno je poznata i njegova ideja o stvaranju srednje klase povećanjem nadnica radnicima, kako bi mogli kupovati njegove automobile, pa i uvođenje sustava kreditiranja za njih. Uistinu, suvremeni industrijski i postindustrijski kapitalizam u velikoj je mjeri Fordova baština, no manje je poznato koliko je zaslužan za popularizaciju soje, jednog od najznačajnijih industrijskih proizvoda današnjice.



Robert Boyer i Henry Ford ponosno poziraju pored automobila od soje, uvjereni kako će njihova kreacija promijeniti svijet i postati obrazac za buduća masovna vozila

Soja je tisućljećima imala značajnu ulogu u prehrani istočnoazijskog stanovništva, no zapadni je svijet počeo otkrivati njene prednosti tek početkom dvadesetog stoljeća. Jedna od knjiga posvećenih soji nekako je dospjela u ruke Henryja Forda, koji ju je pročitao i oduševio se novim mogućnostima, kako u prehrani, tako i u industrijskoj proizvodnji. 

Angažirao je studente, zaposlio najbolje kemičare na tržištu, osnovao poseban odjel za istraživanje i samo tijekom 1932. i 1933. potrošio oko milijun i dvjesto pedeset tisuća dolara na te projekte. Već 1935. u svakom su se Fordovom automobilu nalazili dijelovi koji su potjecali od soje, a na tržište su izbačeni i dotad nepojmljivi proizvodi poput sojinog mlijeka. 

Radilo se i na razvoju bioplastike i umjetne svile, a sam Henry Ford je bio toliko oduševljen čarobnom biljkom da je nosio odijela napravljena od soje i priređivao zabave na kojima su servirana isključivo jela od soje. Voditelj projekta, kemičar Robert Allen Boyer kasnije će patentirati i sintetičko meso bazirano na sojinom proteinu. 

Danas je soja iza kukuruza najznačajnija industrijska biljka u SAD-u, osnovni izvor stočne i životinjske hrane, kao i neizostavan sastojak velikog dijela industrijski pripremljene ljudske hrane. Ma što mislili o kontroverzama, ponajprije izazvanima genetskim modificiranjem soje, neupitno je da je danas ona jedna od najznačajnijih kultiviranih biljaka na svijetu, ponajprije zahvaljujući Fordu.


Henry Ford je pred novinarima demonstrirao izdržljivost bioplastike, snažno udarajući sjekirom po poklopcu prtljažnika od tog materijala - sjekira se raspala!

S automobilima, iako je upravo to bio jedan od Henryjevih snova, stvari ipak nisu išle tako jednostavno. Razvoj bioplastike ulijevao je nadu da će težak i skup metal moći biti u velikoj mjeri zamijenjen materijalima koji bi povezali agrikulturu i industrijsku proizvodnju, čineći pritom automobile lakšima i sigurnijima. 

Ford je naredio razvoj prototipa koji će imati karoseriju od novog, revolucionarnog materijala i on je uistinu napravljen i predstavljen u ljeto 1941. Bez konkretnog imena, ostao je zapamćen kao Automobil od soje, iako zapravo nije sačuvana kemijska formula plastike od koje je napravljen. Smatra se da su korišteni i soja i konoplja i pšenica, kao i na nafti bazirani plastični kemijski spojevi. 

Zbog strukturne čvrstoće osnovna je konstrukcija automobila ipak bila od tradicionalnog čelika, no već je i zamjena vanjskih panela plastikom olakšala prototip za trećinu, mjereno spram serijskih automobila iz tog vremena.

Automobil od soje uz nemali je interes javnosti predstavljen 13. kolovoza 1941. na Danima Dearborna, lokalnom festivalu Fordovog grada, a kasnije je predstavljen na još jednom sajmu. Čelni ljudi u kreiranju modela bili su već spomenuti Boyer i dizajner alata Lowell E. Overly, koji je i dizajnirao vanjski izgled automobila nakon što je Henry Ford odbacio prijedlog Boba Gregoriea, vodećeg dizajnera tvrtke. 


Neki su uvjereni da je konoplja, a ne soja bila osnovni sastojak: danas je, primjerice, Lotus Elise u velikoj mjeri izrađen upravo od bioplastike bazirane na konoplji

Američki su se mediji raspisali o automobilu, predviđajući da će u roku od nekoliko godina plastična vozila zavladati cestama, ekonomičnija, lakša, sigurnija i jeftinija. I sam je Henry Ford najavljivao serijsku proizvodnju u roku od tri godine. 

No tada je sedmog prosinca iste godine rano ujutro na nebu nad Pearl Harborom kapetan Mitsuo Fuchida (koji će kasnije postati kršćanin i američki državljan) ispalio signalnu raketu, označivši početak napada, i sve se promijenilo. 

Proizvodnja automobila je zaustavljena, nekadašnji Hitlerov simpatizer Ford izgubio je dio moći i ugleda, a uskoro i umro. Nove su čeličane izgrađene za ratne potrebe, a nakon rata bilo ih je potrebno očuvati upogonjenima, pa je san o masovno proizvođenom plastičnom automobilu ostao samo san. 

Jedini je prototip uništen tijekom rata, navodno po instrukcijama ljubomornog Gregoriea. Kasnije, Chevrolet Corvette je uveo posve drugu vrstu plastike u automobilsku industriju, a najbliže ostvarenju sna o automobilu od plastike biljnog podrijetla došli su Istočni Nijemci s kultnim modelom Trabant.

Zanimljivo je da su legende o svinjama koje jedu Trabante na neki način predviđene u karikaturama objavljenima u američkoj štampi prilikom predstavljanja Automobila od soje. Danas se ipak materijali koji sadrže soju mogu naći u mnogim dijelovima suvremenih automobila, tako da se ne može reći da je ovaj zaboravljeni san ostao u potpunosti neostvaren.