9.1.2018. Autor: Dino Milić Jakovlić

Velikani iz sjene: Dr. Sid Watkins (1928. - 2012.)

Dobri je doktor učinio da F1 vozači danas uglavnom preživljavaju nesreće

Ovaj britanski neurokirurg najzaslužniji je pojedinac u pretvaranju jednog od najopasnijih sportova u, usprkos brzinama, relativno sigurno natjecanje. Eric Sidney Watkins rođen je u Liverpoolu, a 1950-ih u vojnoj je ekipi u zapadnoj Africi istraživao utjecaj vrućine na vojnike duže joj izložene u oklopnim vozilima. To mu je pomoglo u kasnijem analiziranju još jedne grupe ljudi izloženih ekstremnim uvjetima, F1 vozača. Studirao je u Oxfordu, gdje je specijalizirao neurokirurgiju.

Počeo je volontirati u medicinskim službama na Silverstoneu, pa u Watkins Glenu dok je predavao u Syracuseu. 1970-ih je počeo voditi odsjek neurokirurgije u Londonu. Imao je mnogo iskustva u pružanju medicinske pomoći unesrećenim vozačima kada ga je Bernie Ecclestone 1978. g. pozvao da postane službeni liječnik Formule 1. Revolucioniravši tu ulogu, obnašao ju je sve do kraja 2004. g. U međuvremenu je vršio i druge značajne dužnosti u sklopu FIA-e, a do smrti je bio predsjednik Instituta za sigurnost auto utrka.

Postignuća tijekom 26 godina rada u F1 naprosto ne mogu biti precijenjena ni dovoljno nahvaljena. Premda je na početku nailazio na veliki otpor (u Monzi 1978. redari su spriječili Watkinsu pristup na mjesto nesreće u kojoj je stradao Ronnie Peterson), njegovo je tvrdokorno inzistiranje na poštivanju medicinskih i sigurnosnih normi iz korijena promijenilo sport, te je s vremenom pridobio sve na 'svoju', zapravo jedinu ispravnu stranu.

Simptomatično, tijekom svog tog vremena, najveću je podršku uvijek dobivao od strane vozača, dakle upravo onih koji su u kritičnim situacijama najviše ovisili o njemu. Neki od njih, poput Senne, Schecktera ili Hunta, postali su i vrlo bliski osobni prijatelji, a mnogi su i iznimno aktivno pridonijeli radu na povećanju sigurnosti: spomenimo samo Stewarta, Laudu, Bergera i ponovo Sennu. Didier Pironi jedini je vozač koji je ikada kritizirao doktora - i jedini za kojeg Watkins nije imao samo dobre riječi.
Kada je Watkins dolazio u F1 kola hitne pomoći uz stazu bila su najviše što su vozači mogli očekivati, a on je uspostavio mobilne klinike sposobne za operacije i zahvate na samoj stazi, bez odlaganja. Uveo je i praksu da se liječnik u kritičnom prvom krugu u posebnom automobilu vozi iza kolone bolida, kako bi čim prije stigao na mjesto eventualne nesreće. Tijekom 26 godina sve je slobodne dane u bolnici ovaj velikan koristio za rad na utrkama.

Posebno valja istaknuti kako Bernie Ecclestone, notorno škrt po pitanju većine izdataka (i sam Watkins je nerijetko 'prigovarao' kako na sve utrke mora letjeti ekonomskom klasom), nikada nije postavljao pitanje financiranja njegovih prijedloga za poboljšanje medicinske službe. Dobri doktor preminuo je 2012. od srčanog udara. Tužno, niti jedan tada aktivni vozač nije mu došao na sahranu, valjda su počeli uzimati sigurnost zdravo za gotovo.








Vulkal gume