6.8.2019. Autor: Željko Marušić

Zemni plin, dobra alternativa hibridima i struji

Izgaranjem zemnog plina oslobađa 20 posto manje ugljičnog dioksida i čak 80 posto manje štetnih ugljikovodika, nego u slučaju benzina...

Zemnog plina,  čistog energenta, koji se u 70 do 95 postotaka sastoji od metana (CH4), ima još u izobilju, a preostat će ga i kad nafte nestane te se većina proizvođača priprema za njegovo korištenje u serijskim dorađenim modelima. Nafte je sve manje i sasvim je izvjesno da će za nekoliko desetljeća nalazišta ‘crnog zlata’ početi presušivati. Zbog toga se od početka 1970-ih, kad je naftna kriza po prvi put potresla svijet, intenzivno traga za alternativnim gorivima i pogonima.

Potragu ubrzavaju sve veći problemi sa zagađenjem zraka, koje je velikim dijelom uzrokovano izgaranjem naftnih derivata. Situacija je posebice teška u velikim gradovima i metropolama, gdje mnogi priželjkuju rekvijem za vozila na klasični pogon. Zamjenu za naftu mnogi vide u električnoj energiji, ali je zbog problema s akumulatorima pravo rješenje još daleko. 

Pogoni na biljno ulje ili alkohol također ne rješavaju problem, jer sustavno gledajući više zagađuju okoliš od klasičnih goriva i imaju znatno lošiju energetsku bilancu. Pravo bi rješenje, barem u bliskoj budućnosti, mogao biti zemni plin. 


Ovog čistog energenta, 70 do 95 posto kojeg čini metan, ima još u izobilju, a preostat će ga i kad nafte nestane. Samo neiskorišteni zemni plin, koji se na crpilištima nafte spaljuje ili ispušta u atmosferu, bio bi dostatan za pogon svih automobila u Europi! 

Još je važnije da se izgaranjem zemnog plina oslobađa 20 posto manje ugljičnog dioksida i čak 80 posto manje štetnih ugljikovodika. Najveće su rezerve zemnog plina u Rusiji - u energetskoj vrijednosti od čak 50 milijardi tona sirove nafte. 

Prvi auto na zemni plin, još 1947.,  bio je BMW 335 s dva vanjska spremnika napunjena zemnim plinom, što je bio prvi pokušaj da se napravi serijski automobil na “alternativan pogon”. Ubrzo je zemni plin izgubio bitku s tekućim derivatima nafte, kojih je bilo u izobilju. 

O ekologiji tada gotovo nitko nije vodio računa tako da pogon te je zemni plin, kao pogonsko gorivo za automobil, pao u zaborav.

Zemni plin se pali na temperaturi od 640 Celzijevih stupnjeva, odnosno na gotovo dvostruko višoj temperaturi nego smjesa benzina i zraka. Zbog toga elektronski kontrolni sustav motora DME (Digital Motor Electronic), nakon uključivanja plinskog pogona, određuje nove radne parametre. Kut pretpaljenja povećava se za 3 do 12 stupnjeva te se podešavaju novi radni parametri. 

Istodobno isključuje se benzinska crpka i elektroničke brizgaljke, a uključuje elektromagnetski sustav za plinsko napajanje. Najveći su zahvati potrebni na spremniku goriva. Naime, da bi se spremio energetski ekvivalent 10 litara benzina, potrebno je stlačiti 50 litara zemnog plina na 200 do 250 bara. 


Uz to se pri punjenju zemnog plina u spremnike pod tlakom troši 1 kilovatsat energije po kilogramu napunjenog plina. Problem je i u kapacitetu spremnika. U klasičan se automobil može smjestiti spremnik do korisnog obujma od oko 80 litara, što omogućuje doseg od 500 do 600 kilometara. 

Usto se, smanjenjem emisije štetnih plinova, svrstavaju se u grupu tzv. ULEV vozila (Ultra Low Emission Vehicle), s udjelom štetnih plinova prema najstrožim kalifornijskim propisima, koji već sada ispunjavaju norm Euro 6d (dakle ne Euro 6d-Temp, dakle, privremene, koje stupaju na snagu u rujnu), nego norme Euro 6d koje stupaju na snagu u rujnu 2021. Većina 'jakih brendova' u programu imaju modele s pogonom a zemni plim, a o tome, uskoro detaljnije...