Nije bilo dovoljno što se opekao kad je 21. listopada 1997. švedski novinar Robert Collin prevrnuo Mercedes-Benz A-klase na ‘Testu izbjegavanja losa’, koji je prerastao u globalni skandal uzdrmao temelje brenda Mercedes-Benz…
Gubitak tog modela veći je od dvije milijarde tadašnjih maraka, što je, revalorizirano današnji ekvivalent u eurima. To nije bilo dovoljno pa je sa švicarskim satnim magnatom, koji je napravio veliki biznis satovima Swatch, po istom principu proizvoditi male automobile Smart. Hayek im je prodao priču kako je prostran i siguran dvosjed dugačak 2,5 metara revolucija, jer će poslovni ljudi, koji putuju brzim vlakovima, sa sobom voziti i Smart, koji u posebne transportne vagone može stati poprečno.
Dakle, nakon dolaska na odredište ne treba čekati u redu. Vlasnik se pri kraju putovanja prošeta do transportnog vagona, koji staje na prilagođeni peron. Uđe u automobil i nakon što se digne cijela šiber-bočna stranica odveze se automobilom. Kakva zabluda! Prvo, mnogi putuju zrakoplovom, a ako i putuju vlakom, ukupno im je povoljnije i spretnije naručiti taksi ili uzeti rent-a-car.
Kad se vidjelo da to nema smisla, već je istovrsni model druge generacije produžen na 2,7 metara. No, smisla za prekratke automobile nema, uzdužno troše cijelo parkirno mjesto, a preširoki su da bi stali poprečno. Zašto bi netko u kupio prekratki Smart, koji nudi samo dva sjedala, ako besplatno (legalno) više ne može parkirati nigdje, a na parkiralištima i podzemnim garažama cijena je ista kao za veliki auto. Pokušaj spasa za Smart donio je još jedan teški promašaj – Smart ForFour, za četiri osobe (mogao se registrirati i za pet), zbog čega je osnovni postao Smart ForTwo.
Prvi Smart ForFou bio je tehnološki blizanac modela Mitsubishi Colt i oba su se, na Mitsubishijevom konceptu i mehanici, paralelno proizvodila u belgijskoj tvornici NedCar. Proizvodio se od 2004. do 2006. i nestao, kao da nikad nije ni postojao. Tadašnji DaimlerChrysler (ta je katastrofalna alijansa posebna priča), osim vlastitog gubitka većeg od milijarde eura trebao je platiti penale Mitsubishiju, zbog povlačenja iz igre od 350 milijuna eura.
Daimler je 2014. pokušao spasiti koncept Smart tako što je za produženu verziju nagovorio, bolje je kazati prisilio Renault, koji ima goleme strateške interese u suradnji s koncernom Daimler, žrtvuje izvrstan koncept modela Twingo i pristane da taj mali automobilski “biser” odustane od koncepcije s motorom i pogonom sprijeda i preuzme Smart – koncepciju s motorom i pogonom straga te da se Smart ForFour II i Renault Twingo III, kao tehnološki blizanci proizvode u Novom Mestu. To nije usrećilo ni Nijemce, a pogotovo ne Francuze i Slovence, koji su očekivali povećati proizvodne kapacitete, a trebali su ih smanjiti.
Da je bilo više pameti, a manje pohlepe u Stuttgartu, Mercedes-Benz bi nastavio proizvoditi samo luksuzne i napredne limuzine, s kojima bi bio Babaroga za konkurenciju, plus klasičnog terenca Mercedes-Benz G, kojim je, sretnim izborom izvrsnog partnera (austrijski Steyr) napravio izvrstan posao. Bolje pet profitabilnih modela nego 25, od kojih barem deset stvara gubitke.
Kako su se izvukli: Smart su prodali Kinezima i bit će samo na struju, A i B klasu rade u sinergiji s Renaultom, kao izvedenice modela Renault Megane i Renault Scenic, a Maybach postaje oznaka opreme, odnosno podmarka Mercedesa, kao Mercedes-Maybach, uz osnovni Mercedes-Benz i sportski Mercedes-AMG.
Mercedes-Benz se potom izvukao iz egzotične koncepcije tog modela sa ‘sendvič podnicom’ i spas je našao u suradnji s Renaultom. Aktualna, četvrta generacija modela Mercedes-Benz A-klase, koji je startao 2018. postala je profitabilna jer je, u osnovi riječ o luksuznoj izvedenici modela Renault Megane, s kojim dijeli mehaniku i motore.
Najskuplji promašaj u povijesti, razmjerno napravio je Ford, koji je 1957. pokrenuo pod-marku Edsel. Legendarni Henry Ford imenovao je u počast od raka prerano preminulom sinu. No, Edsel prosječnom Amerikancu nije značilo ništa, zvučnost je bila upitna, ali to j bio tek početak katastrofe.
Samo odabir imena, procijenio je jedan marketinški stručnjak, broj prodanih primjeraka godišnje smanjit će za 200.000. Datum predstavljanja prvog modela Edsel, 4. rujna 1957., ambiciozno je najavljen kao E Day, pandan za D Day, savezničko iskrcavanje 1944. u Normandiju. Na glavnom TV kanalu CBS, 13. listopada 1957., emitiran je polusatni The Edsel Show s najjačim celebrityjima toga doba.
No, snovi o velikom tržišnom uspjehu, usprkos milijunima dolara ulupanim u marketing rasprsnuli su poput mjehura od sapunice, pogotovo kad su kupci uočili kako središnji dio maske jako podsjeća na ženski spolni organ. Rezultat je bio gori od marketinškog proročanstva, proročanstva. Prodajne su brojke bile gore od najcrnjih slutnji, do kraja 1959. prodano je svega 64.000 primjeraka, niti desetinu očekivanja i u Detroitu su “povukli ručnu” i ugasili program. Edsel ostati upamćen kao najgori tržišni podbačaj u povijesti automobilske industrije.
Najopasniji promašaj, koji je uzdrmao temelje koncerna iz Detroita je Ford Pinto, koji se ne može smatrati (potpunim) poslovnim promašajem, jer ih je, od 1970. do 1980. prodano 3,2 milijuna. Američki odgovor na rastuću popularnost japanskih automobila i Volkswagen Bube, bio je skladan i naizgled genijalan kompakt, u veličini tadašnje europske srednje klase, koji je, za američke pojmove imao senzacionalno nisku potrošnju od 34 mpg (toliko je milja mogao prijeći s jednim galonom goriva), ekvivalent 6,6 litara na 100 km. Za američke je krstarice tada vrijedilo 15 do 20 mpg.
No, ubrzo su ga prozvali automobilom-buktinjom. Naime, zbog konstrukcijske greške, pri snažnom naletu drugog automobila na stražnji dio modela Ford Pinto, spremnik goriva je bivao nabijen na diferencijal, gorivo bi poprskalo visokozagrijani ispušni lonac i nastao bi golemi požar, ponekad popraćen eksplozijom spremnika. Najmanje 27 osoba smrtno je stradalo te je Ford 1978. bi prisiljen opozvati sve primjerke te ugraditi zaštitu od plastike.
Skandal je buknuo kad je ‘zviždač’ iz tvrtke Ford izjavio, i to popratio dokumentacijom da su u Fordu znali za problem, ali su, statistički, procijenili da će im biti jeftinije platiti odštete obiteljima poginulih, nego poboljšati konstrukciju te opozvati sve prodane primjerke te dorade ugraditi i na njih. Na kraju je račun ispao deseterostruko veći, trajno je nagižen ugled tvrtke Ford.