Početak 20. stoljeća obilježile su brojne ekspedicije kojima su avanturisti iz različitih dijelova svijeta pokušali osvojiti Južni pol. Zna se gotovo sve o velikoj borbi Amundsena i Scotta…
… no manje je poznata nešto ranija britanska ekspedicija koju je vodio Ernest Shackleton iz 1908, koja je uspjela doći na samo 180 kilometara udaljenosti od Južnog pola – uz pomoć automobila škotske marke Arrol-Johnston. Ovaj je automobil zbog zrakom hlađenog motora bio prilično pogodan za ekstremne uvjete, no u odabiru je ipak najvjerojatnije glavnu riječ imao financijer ekspedicije, Sir William Beardmore, koji je bio i vlasnik ove ugledne škotske tvornice.
Arrol-Johnston je za Shackletonovu ekspediciju izgradio poseban automobil sa Simmsovim motorom i dva seta kotača: na jednima su bili montirani Dunlopovi pneumatici, dok su drugi bili drveni. Ispuh je išao ispod podnice kako bi služio za grijanje nogu posade, a potom kroz poseban spremnik gdje je njegova toplina topila snijeg i pretvarala ga u vodu za kuhanje. Usprkos ovim domišljatim rješenjima u ekstremnim se uvjetima Antarktike pokazalo da niti na jednom setu kotača automobil ne može proći kroz duboki snijeg.
Pomoglo je tek kada su na prednje kotače montirali skije, a automobil je značajno olakšao dovoženje neophodnih zaliha s broda u bazni logor. Pol ipak nije osvojen, morali su se vratiti ostavši bez zaliha hrane, a automobil je završio put propavši u jednu od pukotina u ledu, gdje je zacijelo i danas. Sačuvan je samo jedan njegov kotač, kao i kanta motornog ulja starog više od stotinu godina, u ostacima baznog logora ekspedicije.
