POUKE NAJTRAGIČNIJEG DANA U HR CESTOVNOM PROMETU

Umor vozača autobusa i kamiona, tempirana bomba hrvatskih autocesta, jutros je ponovno eksplodirala!

Slika je ilustracija

Pouke dviju stravičnih prometnih nesreća s 14 poginulih i najmanje 22 teško ozlijeđenih: treba se fokusirati na umor vozača u prometu, potom na korištenje mobitela i alkohol, uz bitno povećanje izvjesnosti kažnjavanja za prometne prekršaje

Autor: Željko Marušić, prometni stručnjak

La commedia è finita (tal. komedija je završena) najsažetiji je zaključak o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje su stupile na snagu 30. srpnja 2022., koji proizlazi nakon stravične u kojoj je jutros u 5:40, na autocesti A4 kod Brezničkog Huma, nakon izlijetanja i udara u potporni zid autobusa s poljskim hodočasnicima na putu za Međugorje, 12 osoba poginulo, a najmanje 19 je teško ozlijeđeno.

Šest dana nakon donošenja izmjena i dopuna zakona o sigurnosti prometa na cestama, po obrascu koji poput Damoklovog mača visi nad sigurnošću dogodila se jedna od najtragičnijih prometnih nesreća u hrvatskoj povijesti.

Stoput smo ukazali na umor stranih vozača autobusa i kamiona, tempiranu bombu hrvatskog cestovnog prometa. Jutros je ponovno eksplodirala! Uz to su jutros, u 6:25, po poznatom obrascu, na izlasku iz Sikirevaca prema Kruševici (Općina Slavonski Šamac), u sumanutoj jurnjavi BMW-om Serije 3 poginula dva 26-godišnjaka, a tri mladića teško su ozlijeđena. Niti jedan nije bio vezan sigurnosnim pojasom!

Dosad je 6. kolovoza 2022. izjednačio najtragičniji dnevni rekord u povijesti RH, dakle treba upaliti alarm i zaboraviti na sve što se radilo na cestovnoj sigurnosti u ovoj godini te osmisliti bolje i učinkovitije mjere, koje bi se temeljile na povećanju izvjesnosti kažnjavanja, za najteža i najopasnija kršenja prometne sigurnosti.

Prva ugroza je san – kad zaspite za upravljačem. Druga ugroza je mobitel, a tek na trećoj razini su alkohol, opojna sredstva i medikamenti, ukazivali smo proteklih mjeseci dok je fokus izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama bio tek na trećoj razini ugroza sigurnosti prometa, i to na najmanjoj razinskoj ugrozi (alkohol je znatno veća prijetnja za sigurnost prometa od medikamenata koje vozači ne smiju koristiti), a sve se radilo pogrešno i kontraproduktivno.

Usto se, također kontraproduktivno i sustavno štetno (!), progurala obveza korištenja zaštitne kacige za električne romobile, a nerezonski je podignuta kazna za najčešći, ali u pravilu neprocesuirani prekršaj, neprilagodbu brzine uvjetima (čl. 51. st 1), s 500 na 1000 kn, premda se uzima u obzir samo nakon nesreća. Važnije bi bilo da se zadržao iznos kazne (500 kn, odnosno 250 kn pri plaćanju u tri dana), ali da se sustavno naplaćuje , primjerice kad netko brzinom od 50 km/h prođe gradom kroz raskrižje ili 50 km/h vozi po kiši (umjesto, smanjenom prilagođenom brzinom).

Također bi bilo važno da se tolerancija policijskog mjerenja brzine “10/10” – 10 km/h do 100 km/h (dakle 33 posto i pješačkoj zoni!) i 10 posto iznad 100 km/h izmijeni na “3/3”.

Koliko je umor opasan u prometu, stoput smo ukazivali. Ako alkoholiziranost, koja je izravno i neizravno uzrok mnogih tragičnih nesreća, uzmemo kao referentni negativni čimbenik, nepropisno korištenje mobitela u vožnji (nažalost, uvelike i propisano) opasnije je, jer vozač povremeno potpuno gubi nadzor nad prometnom situacijom.

A umor, pospanost najopasniji su za prometnu sigurnost, dakle opasniji i pogibeljniji od korištenja mobitela i alkoholiziranosti. Kad vozač zaspi vozilo nekontrolirano skreće izvan ceste, udara u nosače i portale uz cestu, probijaju središnju barijeru i skreću na suprotni trak…

Najveći problem hrvatskog gospodarskog prometa, kojeg generiraju i vozači iz ostalih europskih zemalja, posebice iz središnjeg i istočnog dijela, je težak umor vozača, posljedica rada službenog posla i paralelno jednog ili više neslužbeno (na crno).

Problem je najveći u rutama koje kombiniraju promet u Europskoj uniji i izvan nje. Naime, propisi EU, Uredba EZ br. 561/2006 o vremenima rada i odmora, definira maksimalno vrijeme vožnje od 4,5 sata, pa pauzu od 45 minuta, maksimalno dnevno 9 sati, dvaput tjedno moguće je 10 sati, tjedno maksimalno 56 sati, a u dva tjedna 90 sati.

Teško je u ovu “matematiku” uključiti autobusnu vožnju od 1200 kilometra uz središnje Poljske u Međugorje, koja ljeti može trajati i 20 sati, počinje predvečer te je za vozače nehumana. Veliko je pitanje koliko su sati službene vožnje vozači zlosretnog poljskog autobusa imali prije posljednje, tragične vožnje, a još više što su radili dok su se, službeno, odmarali. Dobro je poznato da mnogi tada voze privatne ture, od taksiranja preko internetskih platformi, do raznih vrsta dostava.

Zbog kontrola u Njemačkoj i Austriji ti vozači nekoliko dana ne voze, ali u danima “odmora” intenzivno voze druge poslove (najčešće “na crno”) i u sljedeću vožnju kreću mrtvi-umorni. Najveći im je odmor dok kolega vozi, a svoje voze napola jedva održavajući koncentraciju, pod tempomatom. I tako iz dana u dan, dok se statističkom neminovnošću ne desi tragedija.

Budući da se teško može kontrolirati ukupno vrijeme vožnje tijekom tjedna vozača koji kreće iz Poljske, Češke, Slovačke…, a posebice iz istočnih zemalja, naša policija treba početi rigorozno kontrolirati ono što se može kontrolirati, na graničnim prijelazima, odmorištima…

Logika kojom su, negativnom sinergijom politike i struke, 30. srpnja 2022. uvedene izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama je kao kad bi se građanima na liniji razdvajanja ratnih sukoba u Ukrajini, kao prioritet, savjetovalo da se do kraja ljeta, tijekom dana, ne izlažu jakom suncu

MJERE ZA POBOLJŠANJE UČINKOVITOSTI I SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA

Umjesto kozmetičkih, neučinkovitih i štetnih mjera, rezultata negativne sinergije politike i struke, za povećanje učinkovitosti i sigurnosti cestovnog prometa treba se fokusirati na sljedećih pet mjera

1. Povećanje izvjesnosti kažnjavanja
2. Smanjenje broja domaćih automobila u prometu
3. Poticanje, umjesto penaliziranja kupnje sigurnih i ekoloških automobila
4. Odustajanje od izgradnje i zamjena najrizičnijih prometnih rješenja (brze ceste izvedbe 1+1 i raskrižja u istoj ravnini)
5. Uvođenje odredbe o ograničavanju snage automobila i privremene vozačke dozvole za mlade vozače

Najteže prometne nesreće u povijesti RH
7. rujna 2008. – na autocesti A1 kod odmorišta Zir kraj Gospića, nakon izlijetanja autobusa sa slovačkim turistima i udarca u betonski potporni stup 14 osoba je poginulo, a 19 ih je ozlijeđeno
25. srpnja 2021. – na autocesti A3, kod Slavonskog Broda, nakon izlijetanja autobusa kosovskih oznaka, na liniji Frankfurt Priština, poginulo 10 osoba, a 45 ih je ozlijeđeno.
23. lipnja 2012. – na autocesti Zagreb-Split kod tunela Krpani u izlijetanju i prevrtanju autobusa s češkim turistima osam osoba je poginulo a 43 su ozlijeđene.

U SR Hrvatskoj, u sklopu SFRJ-a bile su sljedeće tragične nesreće u cestovnom prometu
28. rujna 1983. – autobusna nesreća u Bilaju, 26 poginulih
19. listopada 1954. – tramvajska nesreća u Zagrebu, na tramvajskoj pruzi prema Mirogoju, 19 poginulih
22. rujna 1989. – autobusna nesreća u Pojatnu, 14 poginulih
11. studenog 1967. – autobusna nesreća u Remetincu, 10 poginulih

Autor