Po grčkom mitološkom junaku Ajantu nazvano je štošta, od sportskih klubova preko sredstava za čišćenje do računalnih programa, no u svijetu se automobilizma ovaj junak baš i nije proslavio, premda je optimističnih pokušaja bilo…
Prvi bilježimo u New Yorku 1901., a potom 1906. čak dva, u Francuskoj i Švicarskoj. Francuski je model imao tri kotača, a osim imena Ajax znan je i kao Albert ili d’Albert. U Zürichu je pak Dr. G. Aigner propao već nakon prvog proizvedenog automobila.
Projekt je preuzela tvrtka s tri direktora, jednim iz New Yorka, drugim s otoka Jave, trećim iz Švicarske, nastupali su na Targa Floriu, okušali se u proizvodnji taksija, no sve je skupa propalo već do 1910.
Drugi je francuski Ajax trajao nešto dulje, od 1913. do 1919., a bila je riječ o malom i jeftinom automobilu s frikcijskim pogonom, kojeg su proizvodila dva Amerikanca, braća Briscoe.
I u njihovoj je domovini postojalo još nekoliko Ajaxa, s kojima nisu imali veze (kad su se vratili u SAD, ondje su proizvodili svoje modele pod markom Argo.) Drugi američki Ajax zabilježen je 1914. u Seattleu, treći 1921. u Bostonu, a četvrti, zasad najuspješniji, imao je najčudniju priču.
Uspješna tvrtka Nash kupila je posrnule, manje proizvođače automobila LaFayette i Mitchell. U Mitchellove pogone u Racineu u saveznoj državi Wisconsin prebacili su strojeve iz tvrtke LaFayette i dorađeni raniji model te marke predstavili 1925. kao Ajax.
Jedini model Six bio je sjajno opremljen za svoju klasu i dobro prihvaćen na tržištu Prodano ih je oko 22.000, a tada je Nash nakon samo godinu dana ugasio marku i model nastavio prodavati kao Nash Light Six.
Kupcima Ajaxa ponuđena je besplatna konverzija svih oznaka na automobilu u poznatije Nashove, tako da je očuvano vrlo malo originalnih Ajax automobila.