Jean Behra, nikad pobjednik, a ipak jedan od idola generacije, vozio je Formulu 1 za Gordini, Maserati, BRM, Ferrari i Porsche, a poginuo 1959. na trkalištu AVUS
Jean Marie Behra, rođen 16. veljače 1921. u Nici, sportsku je karijeru počeo na dva kotača, uspješno se natječući za tim Moto Guzzi. Automobilsku je karijeru počeo 1949. u timu Maserati, u siječnju 1950., vozeći sportski model Simca 8, osvojio treće mjesto na Reliju Monte Carlo. Sljedeće godine nastupa na 24 sata Le Mansa i odustaje zbog kvara, a 1952, debitira u Formuli 1 na VN Švicarske i osvaja treće mjesto.
Potom tri sezone vozi za tim Gordini te osvaja četiri pobjede u utrkama koje se nisu bodovale za prvenstvo, najznačajnija je Pau Grand Prix 1954. Vraća se u Maserati te 1955. osvaja ukupno treće mjesto, što mu je i najveću uspjeh u karijeri. Te godine trijumfira na šest utrka, među kojima na dvije neprvenstvene u Formuli 1. Na utrci Tourist Trophy na Dundrodu doživljava nesreću zbog koje ostaje bez uha.
Premda nikada nije pobijedio u nekoj utrci bodovanoj za Svjetsko prvenstvo, s dva druga i čak sedam trećih mjesta u Formuli 1 te na utrkama 1000 kilometara Pariza i 1000 kilometara Nürburgringa 1956., jedan je od najistaknutijih vozača 50-ih. “Mali hrabri Francuz”, bio je čest sinonim za njega, zbog niskog rasta i neustrašivosti za upravljačem, Patrick Depailler ga je smatrao vozačkim idolom, a i drugi su ga mlađi vozači znali navoditi kao inspiraciju.
Tijekom karijere Jean Behra je doživio je 12 teških nesreća, a poginuo je 1. kolovoza 1959. izletjevši sa staze na superbrzom trkalištu AVUS, na treningu, odnosno pratećoj utrci dan prije VN Njemačke.
