Renault Fuego (na španjolskom – vatra), nasljednik modela 15 i 17, uz slavne VW Karmann Ghia (1955. – 1974.), Ford Capri I (1968. – 1974.) i Opel Manta A (1970. – 1975.), jedan je od najuspješnijih ‘lažnih sportaša’…
Nasljednik ‘sportskih’ Renaulta 15 i 17, napravljen na ‘konfekcijskoj’ mehanici modela Renault 18, s motorom OHV od 1397 ccm i 64 KS u osnovnoj verziji (slavne serije Cléon-Fonte), imao je karoseriju ‘bržu od motora’. Sa stražnjim krutim ovjesom usto bio je daleko od sportskog i naprednog. U povijest je upisan kao prvi automobil s daljinskim i centralnim zaključavanjem vrata.
Elegantan, fluidan coupe (4358 x 1692 x 1315 mm) razmjerno kratkog međuosnog razmaka (2438 mm), zahvaljujući tada izvrsnoj aerodinamici (koeficijent 0,33 uz malu čelnu površinu), za to je doba, i s osnovnim motorom, imao sasvim pristojne performanse Do stotke je ubrzavao za 15 s i mogao potegnuti 158 km/h.
A u verziji Turbo s 1565 cm i 132 KS imao je, tada, već sportske performanse (9,1 s, 198 km/h), dakle išao je ‘dvije glave’ (!), serijske diskove na sva četiri kotača, putno računalo i električne podešavače vanjskih retrovizora. Bilo je to tada wow…
Renault Fuego GTX, najbogatije opremljen model, s 1995 ccm i 110 KS, 1982. je uveo daljinsko centralno zaključavanje vrata. Jednim pritiskom gumba otvarao i zatvarao oba, dakle sva vrata. Prvi je uveo i komande audiosustava na volanu te je time ušao u posebnu, povijesnu skupinu inovativnih automobila.
Renault Fuego se u Francuskoj proizvodio od kraja 1980. do početka 1987., u ljeto 1982. dobio je turbodizelsku verziju 2.1 TD od 86 KS. Potom je nastavio karijeru, jer se proizvodio u Venezueli (1983. – 1988.), Čileu (1983. – 1988.) i Argentini (1983. – 1993.)
