Spomenete li ime Daytona ljubiteljima automobilizma mnogi će znati kako je riječ o jednoj od najslavnijih američkih trkaćih staza, poznatoj ne samo kao poprište najznačajnije utrke u sezoni i spiritualni dom NASCAR serije, nego i po znamenitoj 24-satnoj utrci, američkom pandanu utrci u Le Mansu…
Upravo je s tom utrkom izdržljivosti povezana i jedna od većih automobilističkih zabluda: pitate li već spomenute ljubitelje automobilizma koji su slavni automobili nosili ime po ovoj poznatoj floridskoj trkaćoj stazi, velika će većina njih prvo spomenuti Ferrari Daytonu.
Hm, da… osim što takav automobil zapravo ne postoji… Ni Ferrari ni Shelby nisu svoje mnogo poznatije bolide nazvali po znamenitoj trkaćoj stazi, tako da tehnički ne nose ime Daytona
Naime, automobil koji tako zovemo nosi oznaku Ferrari 365 GTB/4. Tijekom razvoja projekta u Ferrariju su se uistinu poigravali s idejom da modelu daju zvučno ime Daytona, u čast trostruke pobjede modela 330 P4 na utrci 24 sata Daytone 1967, no na predstavljanju je model dobio pomalo šturu, klasičnu oznaku 365GTB/4, posve u duhu tradicionalnog načina označavanja njihovih cestovnih modela.
To ipak nije spriječilo novinare i obožavatelje da nastave referirati na model kao Daytonu, iako Ferrari i dalje naglašeno inzistira na tome da to nikada nije bilo službeno ime modela. Po priči koja kruži, Enzo Ferrari je bio toliko bijesan što je najava imena procurila iz tvornice u medije još tijekom razvoja da je striktno zabranio ikakvo referiranje na riječ Daytona u službenim dokumentima tvrtke.
Dobro, eliminirali smo Ferrari, no pravi će se znalci lako sjetiti još jednog legendarnog automobila, Shelby Cobra Daytona Coupe. Ovaj je brutalni trkaći stroj donio Shelbyjevoj maloj privatnoj momčadi (doduše, potpomognutim ne baš toliko malom Fordovom financijskom injekcijom) osvajanje Svjetskog prvenstva konstruktora 1965.
Ma koliko bili fascinantni, ovih šest predivnih trkaćih coupea zapravo također nisu službeno nosili oznaku Daytona, nego su tako nazvali po tome što su debitirali upravo na toj klasičnoj utrci. Slično će se dogoditi i s još jednim znamenitim trkaćim automobilom, Alfa Romeom Tipo 33, koji također ima karoserijsku inačicu koju uobičajeno zovemo Daytona, po mjestu prvog nastupa, no ni taj automobil službeno nije nosio taj naziv.
Za pronalazak prave, autohtone Daytone moramo iz sfere prekrasnih sportskih i trkaćih egzota skočiti u ipak mnogo plebejskiji svijet američkih velikoserijskih automobila osamdesetih. Ondje ćemo naći danas prilično zaboravljeni Dodge Daytona, automobil sportskih pretenzija koji ipak nije došao ni blizu legende o Firebirdu ili Camaru, da korporacijske prethodnike poput Challengera i Barracude i ne spominjemo.
Da, upravo ta je najmanje uzbudljiva Daytona najpoznatija legalna i uistinu se zove po trkaćoj stazi. Dodge je i prije i kasnije koristio ime Daytona i na nekim sportskijim inačicama svojih automobila, poglavito Chargera, a Charger Daytona iz 1969. je, dakako, jedna od najvećih legendi muscle car razdoblja.
Prvi proizvođač koji je regularno koristio ime ove staze ipak je bio Studebaker, prvo kao jednu od inačica modela Lark, a potom i samostalno. No to se dešavalo u šezdesetima, u razdoblju ubrzanog propadanja te ugledne firme, tako da njihove Daytone baš i nisu upamćene kao osobito zanimljivi kolekcionarski automobili.
