3. rujna 1950. Giuseppe ‘Nino’ Farina postao prvi svjetski prvak u Formuli 1

VN Italije u Monzi, na današnji dan prije 69 godina, donijela je razrješenje prvog Svjetskog prvenstva vozača, natjecanja kojim je otpočela suvremena era europskog i svjetskog automobilizma…
Bila je to sedma i posljednja utrka sezone u kojoj su dominirali vozači tima Alfa Romeo. Čak trojica njih bili su u mogućnosti osvojiti titulu: Fangio je imao 26 bodova, Fagioli 24, a Farina 22. No priča vikenda bio je novi Ferrari s motorom od 4.5 litara, u kojem je Alfa Romeo napokon dobio dostojnog takmaca, što se vidjelo već na treninzima.Dok se nitko od ostalih vozača nije uspijevao spustiti ispod dvije minute po krugu, Ascari je vozio 1:58.8, a Fangio 1:58.6. Dvojica najboljih vozača tog, a možda i svih vremena počeli su pokazivati da su klasa za sebe, no u utrci će se stvari ipak razvijati drukčije.Fangio će odustati čak dvaput, prvo s vlastitim, a potom s automobilom kojeg je preuzeo od Taruffija. Ascarijev Ferrari također neće izdržati iscrpljujuću utrku, koju će završiti samo 7 od 26 bolida. Ascari će ipak podijeliti drugo mjesto, preuzevši bolid Dorina Serafinija, vozača koji je tako u jedinom prvenstvenom nastupu stigao drugi. Doktor Giuseppe Nino Farina će pak na samom startu preuzeti vodstvo, održavati ga najvećim dijelom utrke i pobjedom postati prvi svjetski prvak. I zanimljivo, jedini koji je naslov osvojio pred vlastitom publikom, na domaćoj Velikoj nagradi.Fagioli je završio treći, a bodove su još, premda sa čak pet krugova zaostatka, osvojila i dva vozača  tima Talbot-Lago, Rosier i Étancelin, ovaj potonji u dobi od 54 godine, što ga čini najstarijim osvajačem bodova ikada.

Komentari