GPF (Gasoline Particulate Filter), odnosno njem. OPF (Otto-Partikelfilter), tehnologija je kojom benzinci mogu ispuniti nadolazeće eko norme Euro 6d te ukloniti najsitnije (a ipak kancerogene!) čestice čađe, koje će u sljedećih šest godina trebati praktički potpuno ukloniti iz ispuha…
DPF filter jedan je od niza pogrešnih izraza, jer je školski primjer pleonazma. Riječ je o filtru čestica čađe, DPF-u, jednom od najvažnijih čimbenika za ispunjenje ekoloških normi Euro 6b, koje su stupile na snagu 1. rujna 2015.
Tada je za dizelske motore udio krutih čestica (uglavnom čađe) smanjen s 5 na 4,5 miligrama po kilometru, odnosno 6×1011 (600 milijardi) po kilometru, a sada taj sustav postaje aktualan i obvezan (propisan) i za benzinske motore!
Zanimljivo, za benzinske je motore tada propisana ista masena količina ispuhane čađe (4,5 miligrama po kilometru), ali je broj njihovih čestica smio biti deset puta veći – 6×1012 (6000 milijardi).
Logika: benzinske čestice čađe, otprilike su deset puta manje, pa ih ima, otprilike, toliko puta više. Preokret nastaje 1. rujna 2018., kad su dotadašnje, nerealne i ‘neživotne’ norme NEFZ zamijenjene realnijim WLTP. Odjednom se shvatilo da je čistoća benzinskog ispuha podjednako velik problem kao i dizelskog.
Potvrdilo se, ono o čemu smo u više navrata pisali, da je iza svega više politika, nego ekologija. Naime, benzinske čestice čađe desetak su puta manje od dizelskih i zbog toga ih ima manje, ali to ne znači da su zbog toga medicinski problemi, odnosno zdravstvene ugroze manje, dapače!
Medicinska su istraživanja pokazala da sitnije čestice čađe dublje prodiru u pluća te da zbog toga mogu biti opasnije, kancerogenije od dizelskih. Odjednom je podcijenjeni problem benzinskog ispuha čađe došao na površinu i javila se potreba da se benzinski motori nove generacije (s turbopunjačem i direktnim ubrizgavanjem), poput dizelaša, opremaju filtrima čađe.
Dolazimo na početak ove priče, na sustave GPF (engl. Gasoline Particulate Filter), odnosno OPF (njem. Otto-Partikelfilter), filtre čađe, tehnologiju kojom benzinski (otto) motori mogu ispuniti najstrože ekološke norme. Riječ je o uređaju s keramičkom saćastom jezgrom, koji, poput dizelskog DPF-a, radi u dvije faze.
U prvoj zadržava i nakuplja čestice čađe, a u drugoj ih, impulsnim ubrizgavanjem goriva, spaljuje. ‘Nužno zlo’: to će, zbog većih ispušnih otpora, povećati potrošnju goriva, a time i emisiju CO2, za jedan posto.
Novi ekološki sustavi, namijenjeni turbobenzinskim motorima s direktnim ubrizgavanjem, da bi ispunili ekološku normu Euro 6d (odnosno EU 6.2), ovisno o snazi i veličini motora, cijenu povisuju za 400 do 1000 eura.
No, to je cijena, biranjem ‘manjeg zla’, koju trebamo platiti!Time se masa i količina čestica čađe smanjuje za više od pola (-52%). A katalizatorski sustavi benzinskih motora, do sada trostrukog djelovanja (što su mnogi ‘stručnjaci’ pogrešno prevodili kao ‘trostazni’), postaju četverostrukog djelovanja (engl. 4-way, njem 4-Wege).
Četvrti stupanj djelovanja je uklanjanje čestica čađe. Taj stupanj je aktualan za norme Euro 6d, koje stupaju na snagu u siječnju 2021, a posebno će biti aktualan za siječanj 2025., kad bi na snagu trebale stupiti norme Euro 7, koje će propisivati, praktički, njihovo potpuno uklanjanje,
