Smeta usporen automatski mjenjač i visoka cijena, ali za šminkanje u gradu, gdje je spretan i funkcionalan, palac gore!
Smart je pojeftinio i sada se može dobiti za ‘samo’ 11.930 eura. Izvrsno za one koji su dobili bogato nasljedstvo, ili oni koji su se omrsili u mutnoj privatizaciji, pa kupuju auto ženi ili ljubavnici. Dobar je i za one koji se žele šminkati, sve dok ne shvate da u većini gradova više nema besplatnih parkirališta, a gdje se plaća, jednaka je cijena za Smart i 5-metarsku limuzinu. Isto se, neovisno o veličini auta, plaća na autocesti i na trajektu. Potrošnja goriva mu je vrlina, ali u usporedbi s mališanima nove generacije, razlika nije velika. Istina, na dva sjedala sjedi se kao u velikom autu i prtljažnik je za dvosjed solidan, ali sve to za prosječnog kupca, koji za isti novac već može dobiti solidan kompakt, dobrih performansi, jednostavno – ne ‘igračka’. To ipak ne znači da je jajoliki dvosjed, iz portfelja Daimlera, bez aduta i izgleda na tržištu. Dapače! To je, naime, poseban auto, za poseban sloj kupaca. Bez izravne je konkurencije i tako ga treba tretirati. A ne treba zaboraviti da je s visokom ocjenom prošao najoštrije sigurnosne testove te potpuno zadovoljava one koji se voze sami, ili u dvoje.
U drugoj generaciji, predstavljenoj 2006., Smart je produžen s 250 na 269,5 cm, što je povećalo komfor, prtljažnik i sigurnost
Smart je predstavljen u rujnu 1997. na salonu u Frankfurtu i na tržište je trebao stići do kraja te godine. Ali, nakon što je sljedećeg mjeseca u ‘testu izbjegavanja losa’ A-klasa završila na krovu, tržišna je premijera odgođena do ljeta 1998. U međuvremenu je temeljito dorađen ovjes, a trag stražnjih kotača povećan je za 50 mm (zato su bila neobično i nezgrapno izbačena iz blatobrana). Ideja za punopravni auto s dva sjedala, dugačak 2,5 metara, djelo je švicarskog satnog magnata Nicolasa Georgea Hayeka (1928. – 2010.), a sve je napravljeno u koprodukciji Daimler-Benza i Swatcha (1999. je tadašnji Daimler-Benz otkupio cijeli projekt). Neobična koncepcija i dužina od 250 cm bila je posljedica strategije da se prevozi željeznicom poprijeko, kako bi ih više stalo i kako bi se olakšao iskrcaj. Prvi Smart je zaintrigirao i struku, i tržište, ali nije mogao postati tržišni hit. Nudio se od početka u turbobenzinskoj i turbodizelskoj verziji, a uskoro i električnoj. I kao i sadašnji, bio je papreno skup. Naravno, iz pozicije prosječnog kupca.
Smart je neobičan izvana i iznutra, pruža komfor i dvometrašima, a prije prve vožnje potreban je kratki tečaj, kako bi se upoznale njegove neobičnosti
Najveća mana prve generacije bio je trocilindarski turbobenzinac obujma 599 ccm s 45 i 54 KS, koji se proizvodio u Berlinu. Rijetko je prelazio 50.000 km, a potom ga je trebalo zamijeniti novim, dakle baciti poput plastičnog upaljača, jer generalni popravak nije bio predviđen. U drugoj je generaciji dobio Mitsubishijev trocilindarski benzinac obujma 999 ccm sa 61, 71 i 84 KS (turbo). Nudi se i Brabus sa 102 KS, dizelaš 0.8 CDI s 54 KS te električna verzija s 30 KS (41 KS). Serijski se oprema automatiziranim mjenjačem s pet stupnjeva, koji izaziva najviše prijepora. Jest to automatika, koja se može šaltati poluautomatski, gurajući i povlačeći ručicu, i automatski (doplata), i jest da koncepcija s elektro-hidrauličkim robotiziranim mehanizmom za šaltanje ne povećava potrošnju goriva i ne smanjuje najveću brzinu (u osnovi je to klasičan mjenjač s tarnom spojkom), ali… Mjenjač djeluje usporeno, pospano, i kod šaltanja cuka. Kad se pritisne papučica gasa Smart nakon kratke zadrške najprije ubrza, pa posustane, kao da prikoči. Potom krene drugom brzinom i zaleti se, pa opet posustane. To se ponavlja u svakom stupnju. Većini vozača to smeta, nekima može biti zabavno, ali svakako, manje se osjeća kad se vozi sporije, nego kad se vozi punom snagom.
Najveći dobitak, u usporedbi s prvim modelom, je povećan komfor u unutrašnjosti te prtljažnik, koji je sa 150 povećan na 220 litara
Na test smo dobili osnovni model sa 61 KS i oznakom mhd (kratica od ‘micro hybrid drive’). Ako mislite da tu ima i ‘h’ od ‘hibrid’, varate se. To znači samo da ima sustav Start&Stop, za gašenje i paljenje kod stajanja na semaforu. Testni je model dodatno opremljen aluminijskim naplacima, automatskim programom šaltanja (serijski je poluautomatski), automatskim klima uređajem i električnim podizačima stakala. Cijenu to podiže na 14.410 eura, pa tko voli – nek’ izvoli. Unutrašnjost je neobična, pregledna i zabavna, ali teško je shvatiti zbog čega je plastika tako tvrda i naočigled jeftina. Kao nekad u Ladi. Kad se ručica mjenjača ubaci u N (prazni hod), motor se pali ključem na središnjem grebenu. Radi frktavo, poput velikog mlinca za kavu, nije baš tih, i kad Smart krene, osigurava neloše performanse. Bez problema se može pratiti ritam brzog gradskog prometa, ali ne može se utrkivati na semaforskim startovima. Ubrzanje do stotke traje 16,7 sekundi, a najveća je brzina 145 km/h. Za ovakav je auto to OK, jer u gradu više ne treba, a i na autocesti, u desnoj traci, može se pristojno voziti. Treba se naučiti da sporije reagira na gas od normalnih automobila sa snažnijim motorima, ali nakon privikavanja, problema nema.
U manevriranju najviše smeta pretvrd upravljač (posebno ženama), pa se tako dijelom gube vrline okretnosti u gradskoj vožnji, koja je inače odlična
Smart nije napravljen za neravne ceste, s oštećenjima i ulegnutim šahtovima. Ima (pre)tvrd ovjes, pa je zbog toga neugodno prelaziti i ‘ležeće policajce’. To je bila nužnost, kako bi se osigurala dobra stabilnost. I tu njemačkim stručnjacima treba čestitati. Smart kroz zavoje prolazi sigurno i precizno, bez iznenađenja (treba samo paziti da su gume napuhane na tlak za puno opterećenje) te se bez problema mogu postizati solidni brzinski prosjeci. Sprijeda su tanje gume (155/60) od stražnjih (175/55), kako bi kod oštrih manevara najprije počeo proklizavati prednji dio (podupravljivost, odnosno understeer). Kad bi bilo suprotno, odnosno kad bi Smart najprije proklizao stražnjim kotačima (preupravljivost, odnosno oversteer), nastala bi dinamički opasna situacija, te bi, zbog razmjerno velike visine, mogao završiti na krovu. Ovako je sve OK i Smart je siguran i upravljiv i, ponavljamo, zabavan. Kočnice su dobre, dakle za ocjenu 3 te pri 100 km/h treba računati na zaustavni put od 41 do 42 metra. Dobar ugođaj u vožnji poboljšavaju tvrda, ali lijepo oblikovana sjedala s integriranim naslonom za glavu i dobra preglednost te vožnja ne umara (premda se tako zaključuje u početku). Smart je, dakle, zabavan i funkcionalan. A i šminka je, jer dolazi iz istog koncerna koji proizvodi Mercedes-Benz. Dakle – navali narode!
Na testu smo prosječno trošili 5,7, a ako se vozi umjereno, potrošnju se može spustiti na pet litara. Smart je, dakle, štedljiv, ali ne revolucionarno…
TEHNIČKE KARAKTERISTIKE
Motor: benzinski, redni, 3-cilindarski, hlađen tekućinom, ugrađen straga poprijeko, blok od aluminijskog lijeva, dva bregasta vratila (lanac/VVT), četiri ventila po cilindru, start&stop
Obujam: 999 ccm
Provrt x hod: 72 x 81,8 mm
Snaga: 45 kW/61 KS pri 5800/min
Moment: 89 Nm pri 3000/min
Pogon: na stražnje kotače
Mjenjač: automatizirani s pet stupnjeva
Ovjes: sprijeda neovisan s McPhersonovim opružnim nogama, straga De-Dion (kombinacija krutog i neovisnog)
Kočnice: sprijeda samoventilirani diskovi, straga bubnjevi, ABS+EBV
Gume: sprijeda 155/60 R 15; straga 175/55 R 15
Karoserija: kompakt, 2 vrata, 2 sjedala
Dimenzije: 269,5 x 156 x 159 cm
Osovinski razmak: 186,5 cm
Prtljažnik: 220-340 l
Masa/nosivost: 775/195 kg
Spremnik goriva: 33 l
Krug okretanja: 8,8 m
Najveća brzina: 145 km/h
Ubrzanje 0-100 km/h: 16,7 s
Potrošnja: grad 4,5/ otvoreno 3,9/ prosjek 4,2 l/100 km
Potrošnja na testu: 5,7 l/100 km
Cijena: 11.930 EUR (testni model 14.410 EUR)
SERIJSKA OPREMA
klima uređaj * radio/CD/mp3* servouređaj volana * daljinsko zaključavanje * ABS* 2 zračna jastuka
DODATNA OPREMA
Priprema za radio * automatski klima uređaj * aluminijski naplaci * automatizirani mjenjač * el. podizači stakala
