Zašto je Vedran Ćorluka za svadbu odabrao talijanski klasik? Evo što je presudilo

Lancia Flaminia, elegantna limuzina s V6 motorom i koncepcijom ‘transaxle’, prilično je rijedak, gotovo nevidljiv primjerak dizajnerska revolucije iz 1950-ih, čak i među domaćim kolekcionarima
Malo smo skrenuli s naših tema, pa smo se pozabavili ‘vjenčanjem godine’, kako ga opisuju domaći mediji.  Kao što već znate, sudbonosno da rekli su si Franka Batelić i Vedran Ćorluka. Simpatičan par mnogima se odmah svidio na prvu, tako i nama, stoga im ovom prilikom čestitamo. No, mi ovdje nismo kako bismo komentirali tko je sve bio, kako su se odjenuli i što je bilo na menu u stanciji Meneghetti. Mi smo ovdje kako bismo otkrili, mnogima nepoznati oldtimer koji je odabrao mladi par za romantičnu vožnju kroz Bale – Lanciju Flaminiju.Riječ je o premium talijanskoj limuzini, koja se na tržištu pojavila 1957. Bio je to najveći i najprestižniji model Lancije, pred koju je bio postavljen jedan od najtežih zadataka u povijesti automobilske industrije, zamijeniti Aureliju, jedan od najfascinantnijih i najznačajnijih automobila ikada napravljenih. Ma koliko napredna i sjajna bila, sredinom 1950-ih je već počela pokazivati znakove starosti, pogotovo u komercijalno najznačajnijoj limuzinskoj izvedbi, pa je u Torinu počeo rad na nasljedniku. Rani modeli tvrtke nosili su nazive prema grčkim slovima, no od 1930-ih zamijenili su ih oni nazvani po klasičnim cestama iz doba Rimskog carstva. Sva su ta imena počinjala slovom A, pa je odabir ceste od Rima do Riminija, čije ime počinje slovom F, bilo veliki iskorak, ujedno i najava nove politike, koja će nam dati i Flaviu i Fulviu. Flaminia će po mnogo čemu biti prijeloman model u povijesti Lancije, a već je i sam odabir imena jasan pokazatelj togaNo ono uistinu značajno bila je potpuna promjena koncepta automobila (premda tehnološki razlike i nisu bile toliko dramatične), uzrokovana velikom smjenom unutar same tvrtke. Gianni Lancia izgubio je vlasništvo nad kompanijom koju je osnovao njegov otac, a posljedično je i glavni konstruktor, legendarni Vittorio Jano, otišao u Ferrari. Obojica su bili veliki trkaći entuzijasti i Aurelia je bila odraz toga – gotovo trkaći automobil silom prilika prilagođen i za cestovnu uporabu. Novi vlasnik, industrijalac Carlo Pesenti, bio je ljubitelj automobila no ne i razbacivanja novca na utrke, pa je na čelo tehnike postavio profesora Antonia Fessiu, koji također nije mario za natjecanja. Dugoročno, to je vodilo do modela s prednjim pogonom, no prva je predstavljena konvencionalnija Flaminia. Tehnički, osim novog prednjeg ovjesa nije bilo velikih pomaka, no automobil više nije bio namijenjen jurnjavi, nego elegantnoj i luksuznoj vožnji, a vizualno je bio nevjerojatan. Lancia je napokon raskrstila s tradicionalnom uspravnom maskom hladnjaka i odabrala položen, mnogo jednostavniji, gotovo ferrarijevski oblik. Prva ponuđena kupcima u ljeto 1957., limuzina se bez ma kakve uočljive vanjske dizajnerske izmjene (iznutra ih je bilo), osim micanja kontroverznih brisača stražnjeg stakla i novih stražnjih svjetala 1960., zadržala u ponudi 13 godina. Impozantne pojave, ‘berlina’ je imala i nemale dimenzije: 4877 x 1753 x 1453 mm, uz masu od čak 1430 kg, a standardni coupe je bio još desetak kilograma teži. Klasičan dizajn iz 1950-ih, koji je inspirurao i popularni Peugeot 404 (također ga je dizajnirao Pinin Farina) osigurao je veli komfor, ali uz ‘aerodinamiku trokrilnog ormara’ (koeficijent otpora zraka 0,48)Posve neuobičajeno, na klasičnu limuzinu s 4 vrata otpadala je samo trećina prodanih primjeraka, a još popularniji kod kupaca bio je Pinin Farinin coupe. Za pretpostaviti je kako je i jedna od jučerašnjih zvijezda na svadbi Vedrana Ćorluke i Franke Batelić bila pogonjena V6 motorom klasične OHV koncepcije sa središnjim bregastim vratilom (od 100 do 152 KS) te 4-stupanjskim mjenjačem ispred diferencijala straga (transaxle koncepcija, radi boljeg rasporeda masa). Razmjerno mala dužina motora (manja nego u 4-cilindraša, u kombinaciji s velikim međuosnim razmakom (2870 mm) omogućila je ‘kraljevski’ komfor na stražnjim sjedalima. Zanimljivo, koristila je čelične 16-colne čelične naplatke, s dijagonalnim ‘balonkama’ širine 165 mm, a uz doplatu su dolazile radijalke 175 R 16 i 185 R 16. Veliki promjer guma, u vrijeme dok se većina europskih limuzina (osim francuskih) kotrljao na 12 i 13-colnim felgama, omogućio je poboljšanja udobnosti i prianjanja.Osnovni je model iz 2458 ccm razvijao 100 KS pri 4800/min,što mu je osiguravalo tada uvažavajuće performanse, ubrzanje do stotke za 15,6 s i najveću brzinu od 160 km/h, uz prosječnu potrošnju 13,1 l. Ono što krasi ovaj model je beskompromisna kvaliteta izrade. Svaka transaxle jedinica testirana je dva sata pri 2000/min i, ako nije bila posve bešumna, škartirana. Lancia ni tada nije privlačila skorojeviće sa željom za pokazivanjem nego profinjene kupce s ukusom. Mladi se par odlučilo za prilično rijetko vozilo, a zanimljivo je kako prema našim informacijama niti jedan domaći kolekcionar ne posjeduje automobil kojeg Taliani tituliraju ‘bella machina’Ernest Hemingway bio je dugogodišnji poklonik, a posljednji auto mu je bila Flaminia berlina. Istom se takvom dugo koristila i Audrey Hepburn. Čak je i Sofia Loren imala primjerak. Znani muslimanski vjerski vođa, princ Aly Khan poginuo je u Parizu u ovakvom primjerku. Marcello Mastroianni i Brigitte Bardot dvoje su od ljudi iz filmskog svijeta koji su bili očarani Flaminiom u sportskijim izvedbama. I ne samo oni, nakon ove velebne svadbe, puno je Hrvata ostalo fascinirano pojavom ove ljepotice – Lancije Flaminije.Uspravna i strelasta stražnja svjetla bila su dizajnerski i statusni simbol toga doba, kojeg su koristili i Morris Oxford, Peugeot 404, slično je bio dizajniran i Mercedes-Benz 190 D (W110) ‘Repaš’

Komentari