Iako se još uvijek vozi ugodno, polumilijunski Chrysler 300C s Mercedesovim V6 motorom skriva dugačak popis problema – od curenja tekućina i istrošenih nosača motora do dotrajalog ovjesa i hrđe na karoseriji

Kad je mehaničar preuzeo Chrysler opremljen Mercedesovim V6 dizelskim motorom na kratku probnu vožnju, odmah je primijetio nešto neuobičajeno: volan nije bio pravilno centriran i nije se vraćao u početnu poziciju onako kako bi trebao. Već taj prvi detalj ukazivao je da automobil s impresivnih 500.000 kilometara ima dublje, skrivenije probleme.

Ovaj model Chryslera nastao je u razdoblju kada su Daimler i Chrysler bili udruženi u skupinu Daimler-Chrysler, pa ne čudi što je ispod lima zapravo gotovo cijela tehnika preuzeta od Mercedesa E-Klase. Iako se dugo smatralo da je riječ o platformi W210, proizvođač je kasnije potvrdio da se ipak oslanja na moderniju platformu W211. To je u praksi značilo pouzdanu mehaniku i ugodna vozna svojstva – što potvrđuje i mehaničar, koji kaže da se automobil na cesti i dalje ponaša iznenađujuće dobro.

No, prava slika otkrila se tek nakon ulaska u servis.

Ispod poklopca motora odmah je uočeno curenje antifriza. U ovako starom automobilu to je ozbiljan signal, jer kvarovi na sustavu hlađenja mogu dovesti do pregrijavanja, a kod dizelskih V6 motora posljedice mogu biti iznimno skupe. Nadalje, nosači motora bili su potpuno istrošeni i morali su se zamijeniti – što je očekivan trošak na vozilu s tolikom kilometražom, ali opet dovoljno ozbiljan da utječe na vibracije i udobnost u vožnji.

Pregledom su otkrivene i tragovi curenja ulja, kao i curenje na injektorima, što je još jedna česta boljka kod starijih dizelskih agregata. Uz to, katalizator je bio toliko zagušen da je stvarao pretjerani otpor ispušnim plinovima, zbog čega je motor radio teže nego što bi trebao. Rješenje? Zamjena, i to što prije.

Ni ovjes nije prošao bolje. Pronađene su osušene i ispucale gumene buče koje više nisu pružale odgovarajuću elastičnost. Iako se to nije glasno čulo tijekom vožnje, posebno na kvalitetnijim cestama, riječ je o elementima koji bitno utječu na stabilnost i upravljivost.

Kočnice su zahtijevale posebnu pažnju – diskovi su bili toliko istrošeni da automobil ne bi prošao tehnički pregled. Dodamo li tome i prednje amortizere koji su već pokazivali jasne znakove curenja ulja, jasno je da je vozilo zahtijevalo ozbiljan zahvat na podvozju. Nakon svih planiranih radova, nužno je napraviti kompletnu geometriju kotača i dodatno provjeriti stanje letve volana, s obzirom na početnu primjedbu o neuobičajenom ponašanju volana.

Kao da sve navedeno nije dovoljno, karoserija je već počela pokazivati prve znakove hrđe – još jedan podsjetnik da automobil ima iza sebe pola milijuna kilometara i godine svakodnevne uporabe.

Zanimljiv detalj iz cijele priče jest da vozilo pripada poznatoj nizozemskoj pjevačici Imci Marini, koja u njemu uglavnom putuje sa svojim vozačem. Iako se Chrysler još uvijek vozi relativno ugodno i zadržao je dio svojih izvornih kvaliteta, mehaničari su jednoglasni: ako vlasnica želi da automobil nastavi nakupljati kilometre, nužna je temeljita tehnička revitalizacija. U trenutnom stanju, automobil je na granici isplativosti daljnje vožnje.

Zaključak je jasan – Mercedesova tehnologija u američkom pakiranju pokazala se izdržljivom, ali ni ona nije neuništiva. Pola milijuna kilometara ostavilo je duboke tragove, a samo ozbiljno ulaganje može ovom Chrysleru osigurati još koju godinu pouzdane službe.