Can-Am (1966. – 1987.): spektakularna sjevernoamerička trkaća serija, ring za najjače

Trkaća serija Can-Am u prvoj je inkarnaciji (1966. – 1974.) bila iznimno popularna i praćena u čitavom svijetu. Zbog slobodnih pravila za nju su kreirani neki od najsnažnijih trkaćih automobila ikada…

Naziv he kratica od Canadian-American Challenge Cup te su se utrke održavale samo na stazama samo u Kanadi i SAD-u, a bolidi su trebali imati dva sjedala, karoseriju preko kotača i udovoljavati osnovnim sigurnosnim pravilima, dok je sve ostalo bilo prepušteno mašti konstruktora.

U kombinaciji sa za ono vrijeme izdašnim novčanim nagradama, serija je odmah privukla ponajbolje svjetske vozače i konstruktore. Prvu je titulu osvojio John Surtees vozeći za tim Lola, a potom je počela petogodišnja dominacija senzacionalnih bolida McLaren, uz po dvije titule koje su osvojili Bruce McLaren i Denny Hulme te jednu koju je osvojio Peter Revson.

Frustrirani nekonkurentnošću modela s europske scene, u Zuffenhausenu tada razvijaju senzacionalne modele Porsche 917/10 i Porsche 917/30, koji su ispaljivali i više od 1500 KS.

George Follmer i Mark Donohue osvojili su titule 1972. i 1973. no prevelika dominacija ubila je interes za seriju, koja se gasi nakon povlačenja momčadi Porsche i titule koju je osvojio Jackia Oliver za Shadow 1974.

Nakon dvije godine pauze, serija je obnovljena 1977. i vožena do 1987., ali na mnogo slabijoj razini. Bolidi su zapravo bili Formule 5000 modificirani u sportske automobile.

Prvih godina po obnovi titule su osvajala velikani Jacky Ickx, Alan Jones i Patrick Tambay, no serija je sve više gubila na značaju, padala u opskurnost i na kraju se ugasila.


Komentari

loading...