Clay Regazzoni, legendarni švicarski vozač, rođen 5. rujna 1939.

Gianclaudio Giuseppe ‘Clay’ Regazzoni (1939. – 2006.) od 1970. do 1980. osvojio je pet pobjeda u Formuli 1, s timom Ferrari 1974. postao viceprvak, a 1980. u gradskoj utrci Long Beach, s betonskim ogradama, njegovom bolidu Ensign pri 300 km/h otkazuju kočnice te je jedva preživio stravičnu nesreću, ali ostao paraliziran…

Švicarski je vozač 1970-ih bio jedna od najvećih zvijezda Formule 1, premda nikada nije postao prvak. Clay Regazzoni se automobilizmom počeo baviti razmjerno kasno.
Rođen je 5. rujna 1939. u Luganu, kao jedan od petorice sinova ne baš imućnog autolimara te se tek po izučavanju tog zanata, početkom 1960-ih, počinje baviti utrkama.

Karijera tada još glatko izbrijanog Gianclaudija u manjim formulama isprva nije bila naročito brilijantna, no njegova hrabrost nije ostala nezapažena, te ga je Enzo Ferrari pozvao da vozi za njega, isprva sportske automobile, a kasnije i Formulu 1.

Clay Regazzoni je zablistao 1970., osvojivši s inferiornim timom Tecno naslov europskog prvaka u Formuli 2. Prve utrke u najjačoj kategoriji odmah su ga promovirale u zvijezdu.
Na kultnu talijansku utrku Monza (gdje se tada osim klasičnih tifosa na tribine preselio i veći dio italofone Švicarske) već u petom nastupu upisuje i svoju prvu pobjedu.

Uslijedilo je nekoliko lošijih sezona, pa čak i privremeni odlazak u BRM, a nakon povratka u Ferrari pojavio se austrijski problem. Niki Lauda, doveden na Švicarčevu preporuku, procvjetao je u timu Ferrari, a Regazzoni postaje tipični vozač broj dva, nakon čega odlazi iz Maranella.

Sezone u timovima Ensign i Shadow najbolje je zaboraviti, no sreća mu se nakratko osmjehnula dolaskom u tada još minornu momčad Williams. Prvu pobjedu uopće donio im je upravo Regazzoni na stazi Silverstone 1979., što mu je bila i zadnja, peta u karijeri. No, kao i iz Ferrarija, otjeran je da bi ga zamijenio Carlos Reutemann.

Na gradskoj utrci u Long Beachu, 30. ožujka 1980., na stazi bez zona izlijetanja, samo s betonskim ogradama odvojenoj od publike, Regazzonijev je Ensign ostao posve bez kočnica na kraju najduže ravnine, pri brzini od oko 300 km/h.

Prvo je udario u Zuninov parkirani Brabham, a potom, gotovo nesmanjenom brzinom u betonski zid. Nesreća kakvu gotovo nije moguće preživjeti. No Regga je preživio, ostvarivši pritom najveći potajni strah, traumu generacija pilota: po prvi je put jedan vrhunski vozač Formule 1 nakon teške nesreće ostao paraliziran od struka naniže.

Počela je nova borba, podjednako fascinantna, koja će završiti udarom njegovog na ručne komande prerađenog Chrysler Voyagera u kamion na jednoj talijanskoj autostradi, 15. prosinca 2006.

Tih je posljednjih četvrt stoljeća života Regazzoni proveo intenzivno vozeći utrke oldtimera, vodeći škole vožnje za paraplegičare i promovirajući svijest o načinima uklapanja teških invalida u normalan život.


Komentari

loading...