Erich Übelacker, najbliži suradnik Hansa Ledwinke i ključna figura u razvoju Tatri T77, T87 i T97, čiji je inženjerski trag obilježio automobile, zrakoplovstvo i eksperimentalna vozila 20. stoljeća

Erich Übelacker, rođen 19. listopada 1899. godine, bio je jedan od najvažnijih, ali često manje spominjanih inženjera u povijesti europske automobilske industrije. Kao najbliži suradnik i desna ruka legendarnog Hansa Ledwinke, smatra se drugim ocem nezaboravnih aerodinamičnih modela Tatra T77, T87 i T97, automobila koji su desetljećima ispred svog vremena i koji su snažno utjecali na daljnji razvoj automobilske aerodinamike. Njegov tehnički doprinos bio je ključan u pretvaranju Ledwinkinih vizija u konkretna, serijski proizvodiva vozila.

Übelacker je završio studij strojarstva, gdje je stekao snažnu teorijsku podlogu koja će obilježiti cijelu njegovu karijeru. Godine 1937. zapošljava se u tvrtki Tatra, u razdoblju njezina najvećeg inovacijskog zamaha. Nakon toga kratko radi u austrijskoj tvrtki Steyr, a već 1941. prelazi u Daimler-Benz, gdje sudjeluje u razvoju tada revolucionarnih mlaznih motora, čime se privremeno udaljava od automobilske industrije i ulazi u sam vrh zrakoplovne tehnologije tog vremena.

Po završetku Drugog svjetskog rata, kao ratni zarobljenik, svojim znanjem pomaže razvoju francuskog proizvođača mlaznih motora Turbomeca, ostavljajući trag i u poslijeratnom razvoju europske avioindustrije. Unatoč tome, njegova prava strast ostaju automobili, pa se 1949. godine vraća u automobilsku branšu prihvaćajući poziv njemačke tvrtke Borgward. Tijekom sljedećih 12 godina vodi njihov program specijalnih vozila, koji obuhvaća izuzetno širok spektar projekata: od vojnih i amfibijskih vozila, preko eksperimentalnih pogonskih sklopova i motora, pa sve do trkaćih i konceptnih automobila koji su često služili kao tehnološki laboratoriji na kotačima.

Nakon gašenja Borgwarda 1961. godine, Übelacker nastavlja profesionalni put u tvrtki Hanomag, gdje i dalje radi na razvoju vozila i tehničkih rješenja. Čak ni nakon službenog umirovljenja ne prestaje s inženjerskim radom – nastavlja razvijati i prijavljivati automobilske patente, potvrđujući reputaciju neumornog inovatora i konstruktora koji je cijeli život posvetio tehnici.

Erich Übelacker preminuo je 30. lipnja 1977. godine, ostavivši iza sebe iznimno bogatu, ali često nedovoljno istaknutu ostavštinu. Njegov rad duboko je utkan u povijest aerodinamičnih automobila, eksperimentalnih vozila i naprednih pogonskih tehnologija, a njegov doprinos i danas zaslužuje posebno mjesto među velikanima automobilskog inženjerstva.