Belgijski inženjer Jean Joseph Étienne Lenoir, rođen 12. siječnja 1822. u Mussy-la-Villeu, a 1858. razvio je prvi komercijalno uspješan motor s unutarnjim izgaranjem, čime je postavio temelje moderne industrije, mehanizacije i budućeg razvoja automobila
Iako su patenti, tehnički nacrti i teorijski koncepti motora s unutarnjim izgaranjem postojali već pedesetak godina prije njegova rada, svi su ti pokušaji ostali ograničeni na laboratorije, radionice ili pojedinačne eksperimente bez šire primjene. Étienne Lenoir bio je prvi koji je uspio spojiti teoriju i praksu, riješiti ključne tehničke prepreke te konstruirati motor koji je mogao pouzdano i kontinuirano raditi u stvarnim, svakodnevnim uvjetima.
Njegov motor, koji je kao gorivo koristio mješavinu zraka i plina, bio je relativno jednostavne konstrukcije, ali dovoljno robustan i izdržljiv za industrijsku uporabu. Upravo je ta praktičnost omogućila Lenoiru da započne serijsku proizvodnju u Parizu, gdje su se njegovi statični motori koristili za pogon raznih industrijskih strojeva, tiskarskih preša i manjih proizvodnih pogona. Procjenjuje se da je proizvedeno oko 500 primjeraka, što je sredinom 19. stoljeća predstavljalo izniman tehnički i komercijalni uspjeh.
Značaj Lenoirova rada dodatno potvrđuje činjenica da su se njegovi motori proizvodili i licencno u Njemačkoj, tadašnjem središtu brzog industrijskog razvoja. Time je tehnologija motora s unutarnjim izgaranjem počela prelaziti nacionalne granice i poticala nastanak nove industrijske grane. Lenoirova rješenja postala su polazišna točka za brojne inženjere koji su u njima prepoznali ogroman potencijal, ali i prostor za daljnja tehnička poboljšanja.
Iako su Lenoirovi motori bili poznati po bučnom radu, niskoj učinkovitosti i velikoj potrošnji goriva, njihov povijesni značaj je nemjerljiv. Upravo su ti nedostaci motivirali nove generacije konstruktora na daljnji razvoj i optimizaciju. Među njima se posebno istaknuo Nijemac Nikolaus Otto, koji će kasnije razviti učinkovitiji četverotaktni motor i time napraviti ključni iskorak prema modernim benzinskim motorima kakve poznajemo danas.
Za života je Étienne Lenoir uživao ugled uspješnog izumitelja i industrijalca, osobito u tehničkim i poduzetničkim krugovima Francuske. Njegov doprinos prepoznala je i francuska država, koja mu je dodijelila Legiju časti, jedno od najviših nacionalnih odlikovanja. Unatoč tom priznanju, Lenoir nije uspio dugoročno kapitalizirati svoj izum, pa je kraj njegova života bio obilježen financijskim teškoćama i zaboravom šire javnosti.
Posebna ironija njegove sudbine leži u činjenici da je umro 1900. godine, upravo u vrijeme kada su se automobili s benzinskim motorima počeli sve češće pojavljivati na cestama Europe. Tehnologija koju je pomogao stvoriti tada je napokon počela doživljavati puni procvat i ulaziti u svakodnevnu uporabu, ali bez njegova izravnog sudjelovanja.
Lenoir je vrlo rano shvatio da motori s unutarnjim sagorijevanjem imaju golem potencijal u prijevozu ljudi i robe. Već 1860-ih godina eksperimentirao je s njihovom primjenom na vozila, čime se svrstao među prve pionire motorizacije uopće. Iako nije ostvario konačni proboj, njegov je rad otvorio vrata budućim inovatorima, najpoznatiji su Gottlieb Daimler i Carl Benz, koji će nekoliko desetljeća kasnije promijeniti svijet.
Godine 1863. Lenoir je konstruirao primitivnu motornu kočiju, koju danas možemo smatrati pretečom automobila. Vozilo je tada prešlo put od Pariza do mjesta Joinville-le-Pont, udaljen oko 11 kilometara. Putovanje je trajalo približno tri sata, brzinom sporijom od ljudskog hoda, no u tehnološkom smislu predstavljalo je povijesni događaj i važnu demonstraciju mogućnosti novog pogona.
Demonstracija Lenoirova vozila izazvala je veliko zanimanje javnosti i medija, a vijest o njemu stigla je i do ruskog cara Aleksandra II. Zahvaljujući tom interesu, prototip je poslan u Petrograd, gdje mu se kasnije gubi svaki trag. Sam Lenoir bio je razočaran postignutim performansama vozila i odlučio je obustaviti daljnji razvoj automobila, usmjerivši se na druge tehničke i izumiteljske projekte.
Lenoir je napravio i preteču automobila, ali ga ne možemo smatrati pravim začetnikom, jer je stao s eksperimentima i nije pokrenuo revoluciju. Lenoirova je primitivna motorna kočija vozila već 1863., pune 23 godine prije nego što je krenula slavna trokolica Benz Patent-Motorwagen, prešla je put od Pariza do mjesta Joinville-le-Pont, 11 km za otprilike tri sata, sporije od brzine hodanja. Ipak, demonstracija je bila toliko zanimljiva i medijski popraćena da se zainteresirao i ruski car Aleksandar II, pa je prototip završio u Petrogradu i ondje nestao. Lenoir nije bio zadovoljan tim vozilom, pa je obustavio daljnji razvoj i okrenuo se drugim projektima.
Zbog toga Étienne Lenoir ne zauzima mjesto pravog začetnika automobilske industrije, no njegov doprinos ostaje ključan i neizbrisiv. Bez njegovih ranih rješenja, eksperimentalnih vozila i industrijskih motora, razvoj automobila kakav danas poznajemo bio bi znatno sporiji i neizvjesniji.
Étienne Lenoir, pionir motora s unutarnjim izgaranjem i jedan od najvažnijih ljudi rane povijesti motorizacije, umro je 4. kolovoza 1900. godine. Njegovo ime danas ostaje trajno upisano među vizionare koji su postavili temelje moderne mobilnosti i automobilizma.
