Harry Clayton Stutz, rođen 12. rujna 1876. (Ohio), pomalo nalik Henryju Fordu, bio je neškolovani dječak s farme s prirodnim talentom za mehaniku, udruženim s priličnim poslovnim sposobnostima…
Mladić je odrastao u vrlo inspirativnoj sredini, Daytonu u državi Ohio, koji je nama u ovim krajevima najpoznatiji po sporazumu o podjeli BiH, no upravo su ondje braća Wright razvila svoj znameniti zrakoplov, a Charles Kettering nakon posla večerima radio na kasnijim patentima, od kojih nam je najpoznatiji elektropokretač, čijom su upotrebom prestali lomovi ruku ranih vozača koji su ustrajno pokušavali ‘kurblom’ pokrenuti vozilo.
U tom je okruženju rastao i svoje prve poduzetničke korake napravio i Stutz, da bi krajem prvog desetljeća prošlog stoljeća preselio u jedan od centara američke automobilske industrije, Indianapolis. Ondje se spremala velika, dotad najveća utrka, prvi Indy 500, najavljen za proljeće 1911.
Mladi je poduzetnik odlučio iskoristiti priliku te je pompozno u medijima najavio da će za samo pet mjeseci proizvesti prototip automobila koji će ne samo nastupiti na toj utrci, nego je i završiti! Mnogi nisu vjerovali da ma koji automobil onog vremena može bez kvara proći čitavih petsto milja punom trkaćom brzinom, a kamoli potpuno nov i neprovjeren model posve nepoznatog proizvođača.
Stoga je nemalu senzaciju izazvao nastup Gila Andersona koji je prvi ikada proizvedeni Stutz bez i najmanje mehaničke poteškoće doveo do 11. mjesta. Plasman bi bio i bolji da je automobil bio nježniji prema gumama, koje su morali mijenjati čak jedanaest puta tijekom utrke, no legenda je stvorena.
Narednih će 20-ak godina biti zlatno doba tvornice, ponajprije upravo 1910-e, kada će model Bearcat biti jedan od dva najznačajnija američka sportska automobila, uz Mercer Raceabout. Automobil se prodavao dobro za ekskluzivno sportsko vozilo, no za američke pojmove to su ipak bile male serije, a samim tim i manjak obrtnih sredstava.
U potrazi za dodatnim sredstvima za proširenje posla Stutz je izašao na burzu, što je ubrzo završilo u suzama: tvrtku je preuzeo burzovni mešetar Allan Ryan, čija će beskrupuloznost dovesti i do izbacivanja njihovih dionica s burze. Harry Stutz će pak osnovati novu firmu H.C.S., s njom 1923. pobijediti na Indy 500, no sedam godina potom umrijeti od upale slijepog crijeva.
Automobili njegove bivše tvornice doseći će svoj dizajnerski i mehanički vrhunac u posve krivo vrijeme, tijekom Velike depresije, tako da će prodaja opasti, a proizvodnja se automobila 1935. ugasiti. Ipak, ime Stutz, pogotovo povezano s imenom modela Bearcat, ostat će u svijesti Amerikanaca d dana današnjeg, tako da ne čudi i poluuspješan pokušaj oživljavanja ove prestižne marke.
Od 1970. do 1995. proizvedeno je 600 primjeraka čudnog, ali i zanimljivog luksuznog automobila u raznim inačicama, a otada svako malo čujemo za neki novi plan pokretanja proizvodnje. Harry Clayton Stutz umro je 26. lipnja 1930.
