Pavle Vuisić ostat će upamćen po legendarnoj ulozi Paje iz TV serijala Kamiondžije. Partner mu je bio, također legendarni, Miodrag Petrović Čkalja
Pavle Vuisić, pravog prezimena Vujisić (grešku je napravio svećenik, upisavši ga u knjigu rođenih bez “j”), rođen je 10. srpnja 1926. u Beogradu. Dobitnik je većeg broja glumačkih priznanja. Glumačka nagrada za životno djelo, koja se dodjeljuje na Filmskim susretima u Nišu nosi njegovo ime od 1994.
Prije početka glume, Pavle Vuisić bavio se novinarstvom u Radio Beogradu i studirao je pravo. Godine 1950. dobiva malu ulogu u filmu Čudotvorni mač, kojim započinje njegova filmska karijera. Iako je cijenjen kao jedan od najznačajnijih likova srpskoga glumišta, nije uspio upisati Fakultet dramskih umjetnosti.
Primijećen je nakon što je statirao u nekoliko filmova Vojislava Nanovića. Nekoliko godina nakon Čudotvornog mača, prvog igranog filma u kojem se Vuisić pojavio, dobiva glavnu ulogu u filmu Tri koraka u prazno (1958), istoimenog redatelja. Pavle Vuisić, je kako kažu, tada doslovno briljirao izbacivši iz konkurencije profesionalne glumce.
Za tu ulogu Vuisić je nagrađen pulskom Zlatnom arenom. Bio je to prvi put da je jedan glumac amater dobio najveću glumačku nagradu. Te iste sezone Pavle je glumio u pet filmova. Velikog Pavlu, krupnog stasa, izraženog glasa i lica, krasile su odmjerene, često usporene reakcije i geste. Nije volio nagrade i popularnost, a ostvario je više od 150 uloga na filmu i televiziji. Glumio je različite likove, pri tome nije birao žanrove, svaki bi doslovno odradio izvanredno.
Tako ostvaruje podjednako uspješne uloge u dramama, kao i u komedijama. Pavle Vuisić je, kako su isticale njegove kolege, ponavljao scene samo kada bi drugi pogriješili. Svoje role izvodio je ‘na prvu’ i bez greške. Veliki Orson Welles ga je nazvao najboljim glumcem na svijetu. Usprkos tome što je uživao takvo poštovanje, uloge u stranim filmovima jednostavno ga nisu zanimale.
Njegove uloge u serijalu Kamiondžije i Ko to tamo peva i danas se prepričavaju. Legendarni Paja nasmijavao je i mlade i stare i kao takav je ostao mjerilo za sve sadašnje i domaće glumce. Živio je boemski, volio je Dunav na kojem je imao brojne čamce. Pavle Vuisić je umro 1. listopada 1988. te je pokopan bez medijske pompe, samo uz prisustvu žene i svećenika.
Neke informacije govore kako ni sam svećenik nije znao koga se sahranjuje. Znao je samo da je pokojnik bio Pavle, koji je želio da nitko ne slavi njegov život i ne radi od njega čovjeka o kojem će se pričati. Ipak, i dugo nakon njegove smrti, ta mu se želja nije ostvarila.
