Pierre Levegh, koji je 1955. u Le Mansu izazvao najkrvaviju nesreću autoutrka, rođen 22. prosinca 1905.

U 18:27, 11. lipnja 1955., na stazi Le Mans, jednoj od najsigurnijih na svijetu, Mercedes-Benz 300 SLR, kojim je upravljao Pierre Levegh, na ulasku u ravninu kod boksova, tada još ničim odijeljenih od staze, naletio je na Austin-Healey Lancea Macklina

Odbačen u zrak, Mercedes je udario prvo u zaštitnu ogradu, a potom i u betonski rub tunela koji vodi ispod staze. Od siline potonjeg udarca dijelovi automobila razletjeli su se na različite strane, poput metaka probijajući se kroz zgusnutu publiku, otprilike u visini glave, a sam je automobil, napravljen većim dijelom od magnezija, eksplodirao u zasljepljujućim crveno-bijelim bojama.

Šrapneli su posijali smrt, doslovce dekapitirajući dio žrtava. Sa sigurnošću se može reći da ih je bilo 84, uključujući i samog Levegha, no kako francuske vlasti nikada nisu objavile službeno izvješće o nesreći, spekulira se da je broj žrtava, uz 180 ozlijeđenih, uključujući one naknadno preminule po bolnicama, možda i veći od sto. To je najkrvavija autoutrka u povijesti.

Neki su za nesreću pokušali okriviti Levegha, no detaljna istraživanja pokazuju nam da teško da bi itko na njegovom mjestu uspio izbjeći Macklinov automobil, koji se ondje našao nevjerojatnim spletom koincidencija, najvjerojatnije pokrenutih naglim kočenjem Hawthornovog Jaguara.

Manje bitno, prisjetimo se Pierrea Eugènea Alfreda Bouillina, koji je trkaći pseudonim Levegh uzeo u čast svog ujaka, jednog od najboljih ranih vozača utrka. Iako se već bližio pedesetoj, san ovog francuskog vozača bio je i ostao samo jedan: osvojiti Le Mans.

Mercedes-Benz mu je ponudio mjesto u tvorničkoj momčadi, koja je nastupala najboljim trkaćim automobilom na svijetu, modelom 300 SLR, i pružio priliku kakvu mu je sudbina već jednom okrutno uzela. Godine 1952. pokušao je pobijediti sam vozeći čitava 24 sata, no u posljednjem je satu utrke, dok se svojim bolidom Talbot-Lago nalazio u komotnom vodstvu, zbog umora je promašio brzinu, što je dovelo do kvara na motoru i odustajanja.

Nakon toga je vodstvo utrke promijenilo pravila, kako bi onemogućilo takve sulude samostalne pokušaje. Levegh je bio koncentriran na Le Mans i nije mnogo vozio drugdje, no njegova vremena pokazuju nesumnjivu brzinu i kvalitetu. Nažalost, sudbina je htjela da ga ne zapamtimo po pobjedama nego po ulozi u najvećoj tragediji u povijesti utrka.

Komentari