Sid Watkins, dugogodišnji službeni liječnik Formule 1, rođen 6. rujna 1928.

Eric Sidney ‘Sid’ Watkins (1928. – 2012.) je od 1978. do 2004. revolucionirao medicinsku službu Formule 1, uveo praksu da se liječnik u kritičnom, prvom krugu, u posebnom automobilu vozi iza kolone bolida, kako bi čim prije stigao na mjesto nesreće, uveo mobilne klinike uz stazu…

Sid Watkins rođen je 6. rujna 1928. u Liverpoolu, a po stjecanju diplome fiziologa na ondašnjem sveučilištu 1950-ih se našao u vojnoj ekipi, koja je u zapadnoj Africi obavljala eksperimente o utjecaju vrućine na vojnike dulje joj izložene u oklopnim vozilima.

Stečena su znanja jako pomogla Watkinsu u kasnijem analiziranju jedne posve drukčije grupacije ljudi izloženih ekstremnim uvjetima, vozača Formule 1. No, znanje je budući doktor ipak stjecao i na mnogo uobičajeniji način, studijem u Oxfordu, gdje je specijalizirao neurokirurgiju.

Ondje se, potaknut blizinom Silverstonea, intenzivno zainteresirao za auto utrke i počeo volontirati u medicinskim službama na njima. Istu je praksu nastavio i u Watkins Glenu za vremena provedenog u službi profesora neurokirurgije na Sveučilištu države New York u Syracuseu, a i po povratku u Englesku, gdje je početkom 1970-ih postao čelni čovjek odjela za neurokirurgiju u London Hospital.

Imao je mnogo iskustva u pružanju medicinske pomoći unesrećenim vozačima kada ga je Bernie Ecclestone 1978. pozvao da postane službeni liječnik Formule 1. Revolucioniravši tu ulogu, obnašao je sve do kraja 2004. U međuvremenu obavljao je niz značajnih dužnosti u sklopu FIA-e, no odstupanjem s pozicije službenog liječnika odustao je od svih njih, osim uloge predsjednika Instituta za sigurnost autoutrka.

Watkinsova uloga tijekom 26 godina neposrednog rada u Formuli 1 naprosto ne može biti precijenjena niti dovoljno nahvaljena. Premda je na početku nailazio na veliki otpor, njegovo je tvrdokorno inzistiranje na poštivanju medicinskih i sigurnosnih normi iz korijena promijenilo ovaj sport.

Simptomatično, tijekom svog tog vremena, dobri je doktor najveću podršku uvijek dobivao od strane vozača, dakle upravo onih koji su u kritičnim situacijama najviše ovisili o njemu. S iznimkom Didiera Pironija, teško da je ijedan vozač ikada izrekao išta negativno intonirano o Watkinsu. Također, teško da je Watkins ikada izrekao išta negativno intonirano o ma kojem vozaču – s iznimkom, donekle, Pironija.

Neki od velikih vozača, Senna, Scheckter, Hunt…, postali su ibliski osobni prijatelji s njim, a Stewart, Lauda, Berger i ponovo Senna izravno su pomogli u poboljšanju medicinske službe Formule 1. Kad je Watkins dolazio u Formulu 1, kola hitne pomoći uz stazu bila su najviše što su vozači mogli očekivati, a on je uspostavio mobilne klinike sposobne za operacije i zahvate na samoj stazi, bez odlaganja.

Uveo je i praksu da se liječnik u kritičnom prvom krugu u posebnom automobilu vozi iza kolone bolida, kako bi čim prije stigao na mjesto eventualne nesreće. Dobri je doktor preminuo 12. rujna 2012. od srčanog udara, u rodnom Liverpoolu.


Komentari

loading...