Thomas Midgley Jr, “otac olovnog benzina” rođen je 18. svibnja 1889. u američkom Beaver Fallsu (Pennsylvania)
Jedan od učestalih problema, s kojima su se suočavali rani vozači, bile su nekontrolirane eksplozije (detonacije goriva) unutar motora, koje su donosile nemiran rad, skraćivala vijek motora i bile prilično neugodno iskustvo za vozače. Njihova se učestalost povećala s početkom ugradnje elektropokretača te je General Motors među prvima pokrenuo opsežnu istragu problema.
Otkriveno je da je jedini način za rješavanje problema povećanje otpornosti goriva na nekontrolirane eksplozije i detonacije u cilindrima. To se moglo postići dodavanje neke vrste aditiva. Eksperimentiralo se s koječime, a pronađeno je nekoliko dobrih rješenja. Jod je bio preskup, a etilni alkohol, koji je vrlo otporan na detonacije te nije zahtijevao posebno tehničko znanje niti aparaturu za proizvodnju benzina obogaćenog njime, također nije bio dobro rješenje.
Naime, etilni alkohol se proizvodi primarno iz bioloških sirovina, znatno je skuplji od benzina te bi njegovo masovno korištenje u motornim vozilima (trebalo bi ga dodavati 10 do 15 posto) imalo teške ekološke posljedice na čovječanstvo (prenamjena obradivih površina na uzgoj biosirovina). Usto etilni alkohol povećava habanje ventila, sjedišta ventila, klipnih karika i cilindara. Zbog toga je izabrana tehnologija dodavanja olovnog tetraetila u benzin.
Thomas Midgley Jr je 9. prosinca 1921., u istraživačkom centru koncerna General Motors u Detroitu, otkrio da dodavanje olovnog tetraetila u benzin daje željeni efekt. A to je rješenje, tehnički superiorno, korporacija mogla patentirati i zarađivati na svakom napunjenom spremniku goriva! Osmišljena je i metoda mjerenja i određivanja otpornosti benzina na nekontrolirane eksplozije – detonacije, prema dvije, referentne vrste goriva, izooktana C8H18, vrlo otpornog detonaciji, i heptana C7H16, vrlo sklonog detonaciji.
Uveden je pojam oktanski broj, koji može biti istraživački i motorski, pričem 100 vrijedi za izooktan, a 0 za heptan. Dakle, Eurosuper 95 ima otpornost detonacijama kao smjesa 95 posto izooktana i 5 posto heptana (on nije ta smjesa, jer se sastoji od stotina ugljikovodika, ali je otporan detonacijama kao ta smjesa.
GM je pogurao implementaciju olova i 1923. u Daytonu je počela prodaja olovnog benzina. Midgley nije bio ondje, jer je ležao u bolnici liječeći se od trovanja olovom. Preživio je, no neki njegovi kolege nisu, a smrtni slučajevi vezani za trovanje olovom brzo su se raširili naftnom industrijom.
Krenule su i sudske tužbe, no olovni benzin brzo se proširio svijetom, a olovo iz njega tlom, atmosferom i ljudskim tijelima, dovodeći do još i danas teško procjenjivih posljedica. Tek od 1970-ih počelo je izbacivanje olovnog benzina iz upotrebe, U EU je zabranjen 2000., kod nas 2006.
Sam je Midgley kasnije sudjelovao u razvoju freona, još jednog spoja od čijeg se spomena ekolozima ježi koža. Premda nema nikakve sumnje da je riječ o značajnom znanstveniku, koji je, vjerujmo, radio u dobroj volji za napredak čovječanstva, neki ekolozi ističu kako nitko u čitavoj povijesti čovječanstva nije toliko pogubno utjecao na stanje naše atmosfere, kao njegovi izumi – olovni benzin!
Thomas Midgley, izumitelj olovnog benzina, umro je 2. studenoga 1944.
