Tko je najveći konstruktor u povijesti najpopularnije automobilističke kategorije? Colin Chapman, koji je donio najviše inovacija? Enzo Ferrari, koji sam nije nacrtao ni smislio ništa, ali je znao okupiti i organizirati najbolje ljude? Ne…, Adrian Newey!

Brojem ostvarenih pobjeda i titula, pa i razdobljem konstantnog trajanja na vrhu, već ih je sve nadmašio genijalac iz Shakespeareovog Stratforda na Avonu. Po završetku studija aeronautike i astronautike priključio se razvojnom timu momčadi Fittipaldi i otada je aktivan u dizajnu i konstrukciji trkaćih automobila.

Slavu je prvo stekao u SAD gdje su bolidi March, koje je konstruirao, dominirali CART serijom osamdesetih. Potom je predvodio povratak te momčadi u Formulu 1, a kompetitivnost njihovih bolida skrenula je pažnju na mladog dizajnera.

Prelazak u momčad Williams i dobivanje njihovih resursa na raspolaganje označili su početak uistinu velike priče. Neweyevi bolidi bili su dominantni u dobrom dijelu devedesetih, uz titule koje su osvojili Nigel Mansell, Alain Prost, Damon Hill i Jacques Villeneuve.

Uslijedile su titule 1998. i 1999., koje je Mika Häkkinen osvojio u Neweyevom McLarenu, no iz obje momčadi je konstruktor otišao u ne baš posve prijateljskim okolnostima. Priliku je iskoristio Dietrich Mateschitz, koji ga je 2006. doveo u Red Bull i dao mu mnogo veće ovlasti nego što ih je imao drugdje.

Potrajalo je neko vrijeme dok se sve nije posložilo no Red Bull je zadnjih sezona dominantan bolid, što potvrđuju četiri uzastopne titule koje je osvojio Sebastian Vettel. Newey, nedvojbeno najznačajnija karika u lancu uspjeha tima Red Bull, i sam nerijetko vozi utrke, kako u modernim automobilima, tako i u oldtajmerima koje skuplja.