Prije 29 godina na VN San Marina poginuo je Ayrton da Silva Senna, jedan je od najvećih vozača u povijesti i najkarizmatičnijih sportaša kraja 20. stoljeća. Šokantna nesreća u Imoli izazvala je dramatično povećanje sigurnosti u auto-moto sportu
Obožavanje lika i djela Ayrtona Senne premašilo je granice sportskog navijanja, zalutavši u područje religijskog – zaista, ne postoji li već u Brazilu crkva koja štuje Ayrtona kao inkarnaciju Boga? Takvo je obožavanje dijelom proisteklo iz Sennine religioznosti i sklonosti opisivanju vlastitih nadnaravnih iskustava.
Uistinu, ako je drugi veliki mag južnoameričkog sporta, Diego Maradona, jednom ustvrdio da je Božja ruka zabila pogodak umjesto njega, ne možemo li reći da su dvije takve ruke, jedna na upravljaču, druga na mjenjaču, donijela Senni neke pobjede?
Sam je Ayrton Senna vjerovao u sudbinsku predodređenost, smatrajući da ga viša sila vodi i čuva. Gdje je ta sila bila 1. svibnja 1994., teško ćemo ikada saznati. Smrt 12 godina nije pohodila utrke Formule 1 da bi tog ‘crnog vikenda’ u Imoli odnijela dva života, a zamalo i treći.
Teška nesreća koju je u petak imao Rubens Barrichello u petak zasjenjena je subotnja u kojoj je poginuo Roland Ratzenberger. U još jednoj ozbiljnoj nesreći sudjelovao je Michele Alboreto – veliki gentleman, sjajan vozač, koji je u međuvremenu također poginuo, testirajući bolid Audi za Le Mans.
No, niti jedan od ovih tužnih događaja nije ostavio tako duboke posljedice ni doživio takvu medijsku popraćenost kao Sennina smrt u zavoju Tamburello. Danas se uglavnom smatra da je pucanje stupa upravljača uzrokovalo izlijetanje, dok je smrt donio komadić metala s prednjeg ovjesa koji je probio vizir kacige i pogodio Ayrtona u sljepoočnicu.
Ayrton Senna je ostavio naslijeđe koje i danas živi u Formuli 1, još je uzor mladima. Njegova je brzina u jednom krugu, onom posljednjem kvalifikacijskom, s posve laganim bolidom, ostala nedosegnutom – nitko nikada neće saznati otkuda je izvlačio te nemoguće desetinke, spuštao rekorde…
Nažalost, drugo što je ostavio u naslijeđe predstavlja mračnu stranu današnjeg sporta: do njega su vozači većinom bili playboyi, no Ayrton je sve podredio tome da bude čim bolji u svom poslu. Nije imao vremena nizašto drugo, nije uspio ni obitelj zasnovati. To ga je dovelo do određene beskrupuloznosti – gorko ironično, ali povećanje sigurnosti utrka drugi je faktor koji mu je omogućio takav pristup.
Premda je bio prisutan u Zolderu, kad je Gilles Villeneuve poginuo, u Sennino je vrijeme sigurnost već bila dovoljno velika da se moglo ne razmišljati o opasnosti sudara i namjernog izbacivanja protivnika sa staze. Utrke Formule 1 u post festumu su Sennine smrti postale još neusporedivo sigurnije, a sigurnosna unapređenja na stazama i u drugim segmentima proširile su se i na ostale kategorije.
To sve neposredno ili posredno dugujemo tragičnom vikendu u Imoli. I smrti čovjeka kojeg su smatrali najboljim na svijetu i koji je poginuo na, smijemo li se tako izraziti, dostojan način, vodeći utrku.
