Mađar Ferenc Szisz (1973. – 1944.) je 1903., nakon što je poginuo Marcel Renault, iz uloge trkaćeg mehaničara promoviran u tvorničkog vozača, a vječnu mu je slavu donijela pobjeda na prvoj ikada održanoj utrci za Veliku nagradu, pored Le Mansa, 29. lipnja 1906.
Po mađarski pisan obrnutim redoslijedom, Szisz Ferenc, rođen je na krajnjem istoku tadašnje Austro-Ugarske, u gradu Szeghalom. Poput mnogih mladih ljudi u ono vrijeme, ovaj je školovani kovač krenuo trbuhom za kruhom, radeći po Austriji i Njemačkoj.
Ondje se već u mladosti oduševio novim izumom, automobilom, i počeo ga proučavati, što je svakako pomoglo u dobivanju posla u Renaultu po preseljenju u Pariz 1900.
Brzo postao čovjek od povjerenja braće Renault, glavni testni vozač novih modela.
U utrkama je nakon pogibije Marcela Renaulta iz uloge trkaćeg mehaničara promoviran u tvorničkog vozača. Szisz se hrabro nosio s drugim velikanima herojskog razdoblja ranih utrka, a vječnu mu je slavu donijela pobjeda na prvoj ikada održanoj utrci za Veliku nagradu, 26. lipnja 1906. pored Le Mansa.
Odlučujućim su se faktorom u toj utrci pokazale gume – tada su zamjene obavljane tako da se stara guma prereže nožem, a nova namontira na kotač. Michelin je specijalno za ovu utrku razvio novi sustav, u kojem su gume mijenjane s kotačem, što je dalo veliku prednost trima momčadima koje su ga koristile: vrijeme potrebno za promjenu gume spustilo se četiri puta.
Druga su značajna Renaultova prednost bili amortizeri, osobni izum Louisa Renaulta. Szisz je bio poznat po blagosti prema automobilu i odmjerenom načinu vožnje, što je s već spomenutim tehničkim inovacijama donijelo rezultat na stazi: konačnih 32 minute prednosti ispred Felicea Nazzara u Fiatu, koji je u završnici uspio preći Clement-Bayard Alberta Clementa.
Vrijeme pobjednika bilo je 12:14:07.0, a najbrži je krug postavio Brasierov vozač Baras sa 52:25.4. Najveća je brzina na ravnom dijelu izmjerena Sziszovom Renaultu, a iznosila je 154 km/h. Godinu dana potom, Szisz je na istoj utrci završio drugi, iza Nazzara.
Kasnije je Szisz osnovao vlastitu mehaničku radionicu i radio u avionskoj industriji. Ferenc Szisz je umro 21. veljače 1944.
Zanimljivo je spomenuti da su u komunističkoj Mađarskoj ‘otkrili’ lažnog Szisza, koji je davao intervjue, pokazivan u medijima i lagodno živio sve do smrti 1970, predstavljajući se kao pobjednik prve Velike nagrade!
