Jochen Rindt, jedini posthumni prvak svijeta u Formuli 1, rođen 18. travnja 1942.

Prvi Nijemac na tronu Oktanskog cirkusa, premda odrastao u Austriji, brzim, a nesigurnim bolidom Lotus 72 u sezoni 1970. osvaja pet pobjeda. U Monzu stiže kao uvjerljivo vodeći te 5. rujna 1970., povećavajući brzinu bolida nauštrb sigurnosti, gine nakon izlijetanja sa staze…

Nerijetko ćete u statistikama naići na podatak kako je Michael Schumacher prvi Nijemac koji je postao prvak svijeta u Formuli 1, no to nije točno. Karl Jochen Rindt, rođen prije točno 78 godina u Mainzu, tu je titulu osvojio 1970.

No sredina prošlog stoljeća dramatizirala je njegovu sudbinu, baš poput tisuća drugih Nijemaca. Roditelji su mu poginuli u savezničkom bombardiranju te su malog Jochena odgojili djed i baka. Živjeli su u Austriji, u Grazu, pa je i Jochen odrastao ondje, počeo se utrkivati i do kraja kratkog života nastupao pod austrijskom trkaćom licencom.

Zapravo, nikada nije uzeo državljanstvo svoje druge domovine, te je po svijetu putovao s njemačkom putovnicom. Kako se u svijetu automobilskih utrka trkaća licenca smatra važnijom od putovnice, tako i više-manje sve povijesne knjige proglašavaju Rindta Austrijancem.

Bio je vrlo brz u manjim formulama, a 1965. je u čudnoj utrci, s Mastenom Gregoryjem (i možda, prema nekim teorijama zavjere, Edom Huguesom), Ferrariju donio, pokazat će se, posljednju pobjedu u Le Mansu. No u Formuli 1 nije imao mnogo sreće, nekoliko godina je tavorio u osrednjim bolidima, sve dok 1969. nije dobio priliku u vrhunskoj momčadi Lotus.

S vođom momčadi Colinom Chapmanom razvio je čudan odnos ljubavi i mržnje, upućujući mu čak i javno pismo sa zahtjevom da poboljša sigurnost svojih notorno krhkih bolida (‘uštede’ u masi strukture poboljšavalo je performanse). Nažalost, pokazat će se da su Rindtova strahovanja bila opravdana: pobijedio je na pet utrka i došao u Monzu.

Kako bi nadoknadio manjak brzine u usporedbi s bolidom Ferrari 312B, Jackyja Ickxa, bržim oko 15 km/h, 15. rujna 1970. na treningu utrke za VN Italije, tražio je da mu uklone aerodinamička krilca, čime je smanjio zračni otpor. No, time je smanjio ‘downforce’ te opasno kompromitirao prianjanje bolida na asfalt i dinamičku stabilnost pri visokim brzinama.

Zbog toga je u zavoju Parabolica, pri kočenju, izgubio kontrolu nad bolidom, izletio sa staze i poginuo. U tom ga je trenutku Ferrarijev vozač Jacky Ickx još teoretski mogao preteći po bodovima, no i on je, po vlastitom priznanju, odahnuo kada mu to nije uspjelo, jer je i on smatrao kako je titulu te godine zaslužio samo Rindt.

Ostat će upamćen kao jedini vozač u povijesti Formule 1 koji je naslov osvojio posthumno. U 60 utrka osvojio je šest pobjeda, 10 prvih startnih mjesta, 13 puta se penjao na podij i triput vozio najbrži krug.


Komentari

loading...