Kad su autonomna vozila bila daleka budućnost, o pravnim, etičkim i sigurnosnim problemima nitko se nije zamarao. To će zakomplicirati, znatno poskupjeti i usporiti uvođenje samovozećih automobila…
Tko će spriječiti teroriste da samoupravljivi automobil napune eksplozivom i putem navigacije upute na mjesto gdje može detonirati, dok su oni stotinama kilometara daleko? Samovozeći automobili već su nekoliko godina prisutni, ne samo u laboratorijima i simulatorima, već i u stvarnom svijetu.
Google, Tesla, General Motors, Mercedes-Benz, BMW, Ford… samovozeću su tehnologiju razvili gotovo do savršenstva. Već su prijeđeni milijuni testnih kilometara, a zabilježene su i prve tragične nesreće tijekom testnih vožnji. Pokrenuti su i prvi odštetni procesi, koji će stvarati novu sudsku praksu, za koju zakonodavci, a i pravnici, još nisu spremni. To pred stručnjake koji razvijaju autonomna vozila postavlja nove zadatke i izazove.
U tehničkom smislu, osjetljivi senzori različitih vrsta i namjena, snažna računala koja su u stanju u stvarnom vremenu procesuirati velike količine podataka dosegli su vrh razvoja. Na temelju procesuiranih podataka napredni računalni algoritmi u stanju su potpuno zamijeniti čovjeka i sigurno upravljati vozilom. Stručnjaci se slažu, eliminacijom ljudskog faktora cestovni će promet postati bolji, jer će se odvijati sigurnije, brže i uz manji utrošak energije.
Zasad niti jedna tvrtka nije dobila dozvolu da se njihova vozila potpuno samostalno kreću, već u svakom od njih treba biti prisutan vozač koji može preuzeti kontrolu ako je to potrebno. Samovozeći su automobili već sada dosegli razinu zrelosti koja im dozvoljava potencijalnu eksploataciju. Međutim, automobili bez vozača još dugo neće na cestu, jer ih koče pravne, etičke i sigurnosni problemi.
PRAVNI – tko će biti kriv ako dođe do prometne nesreće?
ETIČKI – tko ima pravo izabrati hoće li se žrtvovati i koji ljudski život?
SIGURNOSNI – tko će spriječiti teroriste da samovozeći automobil napune eksplozivom i navigacijom upute na mjesto gdje može detonirati, dok su oni stotinama kilometara daleko?
Etičke dileme samovozećih automobila glavni su predmet rasprave sociologa, psihologa, psihijatara i osoba koje se sustavno bave ljudskim pravima.
Primjer 1: Samovozeći automobil u kojem se nalazi jedna osoba kreće se cestom, na koju neoprezno iskorače dvoje staraca. Zbog premalog razmaka za kočenje automobil mora skrenuti na pločnik da ih izbjegne. A tamo je jedno dijete…
Primjer 2: Odjednom pred vozilo dijete. Moguća su dva izbora: automobil nastavlja kretanje istim pravcem, uz kočenje, pričem dijete strada, ili skreće u obližnji zid, što će rezultirati smrću osoba u autu. Pitanje je teško.
Još je teže ako se ispostavi da je izletjelo jedno dijete, dok ih se u automobilu nalazi troje. Ili, istrči li dvoje djece pred automobil, koji može skrenuti lijevo ili desno. Lijevo se nalazi dvoje djece, a desno tri stare osobe koja čekaju na prelazak ceste. Koliko vrijedi ljudski život?
Vrijedi li više ako je osoba mlada ili stara? Ako ih je više ili manje? Dosad nije bilo etičkih problema, jer se u takvim situacijama čovjek oslanjao na svoj instinkt i reflekse, te nije imao vremena za razmišljanje o potencijalnim opcijama.
Snažna procesorska snaga omogućava samovozećem automobilu proračun izglednih opcija i onda djelovanje po odgovarajućem algoritmu. Dakle, trebat će ga svjesno programirati da u određenim situacijama spasi, odnosno oduzme život osobe samo zato što je u tom trenutku izračunato da je to potencijalno manja šteta.
