Žarulja sa žarnom, izum je tvrtke Osram iz 1925. Oznaka BILUX ukazivala je na odvojene načine emitiranja svjetlosnog snopa, glavnog simetričnog i oborenog ukošenog prema cesti…
Kutija (boljih) cigareta stajala je koliko i žarulja glavnog fara u tada popularnim automobilima Stojadin, Buba, Fićo, Škoda 1000 MB, Tristać, Yugo, Fiat 125p, Peglica, Četvorka… I Opel Kadett, Ford Escort…
Bile su domaće proizvodnje, solidne kvalitete i lako se mijenjale. S unutrašnje strane blatobrana trebalo je skinuti zaštitnu gumenu manšetu i odvojiti strujni konektor. Potom otpustiti dva elastična stezača i izvaditi žarulju koja je izgorjela. Postupak stavljanja nove išao je obrnutim redoslijedom.
Nije se žarulju moglo okrenuti na krivu stranu, jer utori to nisu dozvoljavali. Eh, bila su to vremena. Danas su žarulje, pogotovo od fara, ˈmaloˈ skuplje, a za izmjenu treba ići u servis. Prošla su vremena kad su se i ozbiljniji zahvati mogli napraviti u garaži.
Prvi je električni automobilski far zasvijetlio 1908., prvi odvojeni far s oborenim svjetlom (palio se naizmjence s glavnim) napravljen je 1915., a integralna žarulja automobilskog fara, s glavnim i oborenim svjetlom, zasvijetlila je 1925. Prvi far s asimetričnim snopom (BILUX-AS) napravljen je 1957., a 1962. uvedena je halogena žarulja H1.
Far s optičkim lećama konstruiran je 1983., a 1993. i elektroničku ksenonski Litronic, sa žaruljom D1. Razvoj dalje ide u smjeru LED i matričnih, a na kraju i laserskih svjetala, pa se dobro prisjetiti klasičnih vakuumskih žarulja s volframovom niti, kakve ćemo ubrzo, uživo, moći vidjeti samo u muzeju.
Klasične 12-voltne kombinirane žarulje, za dugo i oboreno glavno svjetlo, bile su najvažniji i središnji dio obveznog paketa rezervnih žarulja. Pregorjela bi, u pravilu najprije žarna nit oborenog svjetla, koja je bila smještena u reflektirajućoj kadici, pa se zbog toga više zagrijavala.
Za stražnja se svjetla (obična, ‘stop’ i žmigavce) koriste žarulje s jednom i dvije niti, ove druge za kombinaciju običnog stražnjeg svjetla i stop-svjetla. Znatno su jednostavnije izvedbe, a zbog manjeg utjecaja na potrošnju goriva i emisiju CO2 duže će se zadržati.
POTROŠNJA – snagom od 40 do 45 W po žarulji velik su potrošač energije, pogotovo u verzijama s četiri fara, kao u Zastavi 1300
OKRUGLI FAR – od 1940. standardizirani su 7-inčni (178 mm) okrugli farovi, a 1957. i 5,75-inčni (146 mm) za udvojene farove (2×2)
SA 6 NA 12 V – Udvostručenje napona instalacije, što su marke provodile oko 1960., dalo je više svjetla uz manji utrošak energije
JEDNOSTAVNO – bilo je zamijeniti izgorjelu žarulju, osim na određenim modelima poput Citroëna GS, a danas i za to treba u servis
POVOLJNO – za razliku od halogenih, a pogotovo ksenonskih, klasične su žarulje bile jeftine, a na tržištu nije bilo kineskog ˈsmećaˈ
Bilo pa prošlo (1): Rasplinjač (karburator, fergazer), tekuće gorivo pretvara u plinovito…
Bilo pa prošlo (2): OHV: motke guraju viseće ventile, razvod popularan prije OHC-a
Bilo pa prošlo (3): Comprex, manje učinkovita alternativa turbopunjaču
Bilo pa prošlo (4): Brisači farova automobila (1970. – 1997.)
Bilo pa prošlo (5): Dinamo: električni generator koji je 1960-ih kapitulirao pred alternatorom
Bilo pa prošlo (6): Motor uzdužno straga, koncepcija koja je starije naučila voziti
Bilo pa prošlo (7): V4 motor, kompaktan paket za (najčešće) uzdužnu ugradnju
Bilo pa prošlo (8): Zračno hlađenje automobilskog motora
Bilo pa prošlo (9): Kruti ovjes (most) straga: ‘out’ u limuzini, ‘in’ u kamionu
Bilo pa prošlo (10): Razvodnik paljenja, klasični mehanički, bila su to vremena…
Bilo pa prošlo (11): Dijagonalne gume, super na blatu, loše na asfaltu…
Bilo pa prošlo (12): Usisni dizelski motori, zlatna vremena bez turbopunjača
Bilo pa prošlo (13): Paljenje motora ‘kurblom’, trebala je muška snaga i oprez
Bilo pa prošlo (14): 6-voltna električna instalacija imala je olovne baterije s tri ćelije
Bilo pa prošlo (15): Odvojena noseća šasija automobila, nekad za sve, danas u terencima i kamionima…
