Zračno hlađenje uklanja rizik smrzavanja rashladne tekućine i pojednostavljuje izvedba, ali povećava potrošnju goriva i emisiju štetnih plinova…
Volkswagen Buba, njezina sportska izvedenica Porsche 911 i Citroën 2CV (Spaček) najpoznatiji su auti koji su koristili, danas napuštenu, koncepciju zračnog hlađenja motora.
Takvi su bili i Porsche 356, Citroën Dyane, Citroën Ami 6, 8 i LN, NSU Prinz 4L, 1000 C, 1200 C, TT i TTS, Fiat Nuova 500, Fiat 126, Fiat 126p, Tatra T603, 613, 700, Trabant P50, 600 i Trabant 601, Zaporožac ZAZ-965, 966 i 968, Honda 1300 te zloglasni Chevrolet Corvair…
Ah, da, i Citroën GS, ‘Europski auto 1971. godine’, koji je imao gadnih problema s hlađenjem trećeg i četvrtog cilindra. Zbog pregrijavanja trošila su se bregasta vratila, karike i cilindri, jer je drugi cilindarski red hladio djelomice zagrijan zrak, nakon prestrujavanja prvog.
Od toga su patili i 2-redni 18-cilindarski radijalni motori legendarnog bombardera B-29 Superfortress.
Zli jezici kažu da je Alfa Romeo, pri razvijanju modela Alfasud iz 1971., kopirali sve od Citroëna GS, osim podvozja i hlađenja (ugradili su vodeno). Koncepciju koju je imala i zadržala većina dvokotača koristili su i njemački kamioni Magirus-Deutz te njihove slavne izvedenice TAM iz Maribora.
Prisilno hlađenje puhalom nužno je kod motora automobila i skutera, dok većina velikih motocikala koristi slobodno. Kod skutera i motocikala zračno hlađenje koristi se i dalje – kod skutera u pravilu prisilno, uz pomoć ventilatora, odnosno puhala, a kod većih se koristi slobodno, po čemu je poznat legendarni BMW-ov bokserski 2-cilindraš.
Automobili zračno hlađenje koristili su isključivo u verziji s prisilnim strujanjem uz pomoć ventilatora i puhala.
Redni 4-cilindarski bokser koji ima Volkswagen Buba, za razliku od istovrsnogkoji je pokretao Citroëna G (1979. – 1986.) nije imao problema s hlađenjem, jer poprečno nastrujavanje na oba cilindarska reda daje svjež zrak.
To je mana uzdužnog strujanja. bog toga je na GS-u dolazilo do pregrijavanja i ubrzanog trošenja cilindara i klipova iz drugog reda (trećeg i četvrtog), jer su se hladili zrakom koji se već djelomice ugrijao prestrujavanjem prvog cilindarskog reda.
Hladnjak ulja za podmazivanje, u struji zraka, nužan je radi poboljšavanja hlađenja najopterećenijih dijelova motora. Dinamo (do 1967.), odnosno alternator na istom je vratilu kao puhalo, što je genijalno, a služi i kao zaštita, jer pucanjem remena pali se lampica punjenja struje
PREDNOSTI
Sa zračnim hlađenjem motor je pouzdaniji i jednostavniji nego s tekućinskim, lakše se održava i nema problema sa zaleđivanjem, koje izaziva pucanje bloka. Budući da nema rashladne tekućine, ni pumpe, hladnjaka, osjetljivog termostata, crijeva, prirubnica…, pa ga je lakše održavati. Bila je to odrednica stvaranja ‘Bube’ iz 1938. Posljednji Mohikanci: Porsche 911 serije 993 (do 1998.) i brazilska VW Buba (do 2003.).
MANE
Zračno hlađenje u automobilskom motoru imalo je previše mana da bi opstao Bučnije je, ventilator odnosno puhalo troši više energije od vodene pumpe i povećava potrošnju goriva, radna temperatura znatnije ovisi o vanjskoj, hlađenje unutrašnjosti je problematično, a zbog visokih temperatura teško ispunjava emisijske standarde.
Bilo pa prošlo (1): Rasplinjač (karburator, fergazer), tekuće gorivo pretvara u plinovito…
Bilo pa prošlo (2): OHV: motke guraju viseće ventile, razvod popularan prije OHC-a
Bilo pa prošlo (3): Comprex, manje učinkovita alternativa turbopunjaču
Bilo pa prošlo (4): Brisači farova automobila (1970. – 1997.)
Bilo pa prošlo (5): Dinamo: električni generator koji je 1960-ih kapitulirao pred alternatorom
Bilo pa prošlo (6): Motor uzdužno straga, koncepcija koja je starije naučila voziti
Bilo pa prošlo (7): V4 motor, kompaktan paket za (najčešće) uzdužnu ugradnju
