DOBRO JE ZNATI

CVT (Continuously Variable Transmission): automatski mjenjač s kontinuirano promjenjivim prijenosnim omjerom

CVT – kontinuirani automatski mjenjač (prijenosnik snage): dobar za manje i kompaktne aute, izvrstan za skutere…

CVT (Continuously Variable Transmission) je automatski mjenjač kod kojeg se, za razliku od rukom upravljanih i većine automatskih mjenjača, stupnjevi mijenjaju kontinuirano (neprestano – bez prekida toka snage). Stariji se čitatelji možda sjećaju nizozemskog modela Daf 33, kojeg su kod nas 1960-ih kupovali invalidi.

Taj je model opremljen kontinuiranim automatskim mjenjačem Variomatic (na slici), kojeg je sredinom 1950-ih za DAF razvio razvila tvrtka Hub Van Doorne, suosnivač DAF-a (Van Doorne’s Automobiel Fabriek). Premijerno je CVT u veljači 1958. ugrađen u Daf 600, prethodnik modela Daf 33.

Kasnije su predstavljeni modeli Daf 44, 55 i 66. Koncepciju prvog kontinuiranog automatskog mjenjača razvio je 1490. Leonardo da Vinci, a koristio ga je i prvi Daimlerov automobil iz 1886. Pored remenskog, koristio se i tarni te toroidalni kontinuirani automatski mjenjač.

Suvremeni CVT mjenjači imaju čelični segmentni remen, koji obodnu silu prenosi na tlačnoj, a ne na vlačnoj strani – dakle guranjem, a ne povlačenjem, pa ga nijemci zovu Schubgliederband

Glavni su mu dijelovi dvije remenice promjenjiva promjera. Povezane su armiranim gumenim remenom te se povećanjem jedne remenice smanjuje druga i mijenja prijenosni omjer. Takav se sklop naziva varijator. Kombinira s automatskom spojkom, a ona se najčešće izvodi kao hidrodinamički pretvarač momenta (tzv. Fottingerova spojka).

Sastoji se od pumpnog kola (spojenog na zamašnjak) i turbinskog kola (priključenog na spojničku osovinu mjenjača). Ovakva spojka nema krutu mehaničku vezu između motora i mjenjača (odnosno pogonskih kotača), čime se znatno smanjuje dinamičko opterećenje motora i vibracije.

Okretni moment i snaga prenose se kinetičkom energijom ulja, koja se stvara centrifugalnim efektom, bez krute mehaničke veze.

Williams-Renault je krajem 1990-ih razvijao CVT automatski mjenjač za bolid Formule 1, ali je nakon serije testova od toga odustao

CVT mjenjači imaju sve prednosti prema klasičnim mjenjačima, osim dvije razmjerno velike mane. Skuplji su, a imaju nešto veće gubitke, odnosno nešto manji stupanj korisnog djelovanja. Zbog toga automobili s CVT mjenjačem imaju nešto manju krajnju brzinu, sporije ubrzavaju i troše više goriva.

Konkretno, performance se pogoršavaju za oko pet posto i toliko raste potrošnja. Najprikladniji je za manje automobile, s motorima do 100 KS. Nove izvedbe imaju elektroničko upravljanje i mogućnost fiksnog podešavanja sedam stupnjeva, koji se mogu mijenjati ručno (sekvencijalno).

Povećanjem razmaka među stožastim (konusnim) bočnicama pogonske remenice (desno) metalni segmentni remen sklizne na područje manjeg promjera, a na pogonjenoj remenici smanjivanjem razmaka remen klizi prema području većeg promjera. Time se povećava prijenosni omjer. U suprotnom, prijenosni omjer se smanjuje

Tada elektrohidraulički mehanizam bira točno određene promjere remenica, što omogućuje izmjene kao kod stupnjevitog mjenjača. Time se donekle umanjuju mane CVT mjenjača (performance i potrošnja). Zadržana je i opcija potpuno automatizirane izmjene stupnjeva prijenosa.

Remenske CVT mjenjače, zbog specifičnih prednosti, ali i mana (ograničenja), koriste samo određeni proizvođači, Nissan, Honda…,  se posebno dokazao među skuterima, kojima je unaprijedio vozna svojstva i komfor vožnje.

Autor

Preporučeni sadržaj

Provjeri cijenu police auto osiguranja na današnji dan!

OsigurajMe-logo