CVT – kontinuirani automatski mjenjač (prijenosnik snage): dobar za manje i kompaktne aute, izvrstan za skutere…
CVT (Continuously Variable Transmission) je automatski mjenjač kod kojeg se, za razliku od rukom upravljanih i većine automatskih mjenjača, stupnjevi mijenjaju kontinuirano (neprestano – bez prekida toka snage). Stariji se čitatelji možda sjećaju nizozemskog modela Daf 33, kojeg su kod nas 1960-ih kupovali invalidi.
Taj je model opremljen kontinuiranim automatskim mjenjačem Variomatic (na slici), kojeg je sredinom 1950-ih za DAF razvio razvila tvrtka Hub Van Doorne, suosnivač DAF-a (Van Doorne’s Automobiel Fabriek). Premijerno je CVT u veljači 1958. ugrađen u Daf 600, prethodnik modela Daf 33.
Kasnije su predstavljeni modeli Daf 44, 55 i 66. Koncepciju prvog kontinuiranog automatskog mjenjača razvio je 1490. Leonardo da Vinci, a koristio ga je i prvi Daimlerov automobil iz 1886. Pored remenskog, koristio se i tarni te toroidalni kontinuirani automatski mjenjač.
Glavni su mu dijelovi dvije remenice promjenjiva promjera. Povezane su armiranim gumenim remenom te se povećanjem jedne remenice smanjuje druga i mijenja prijenosni omjer. Takav se sklop naziva varijator. Kombinira s automatskom spojkom, a ona se najčešće izvodi kao hidrodinamički pretvarač momenta (tzv. Fottingerova spojka).
Sastoji se od pumpnog kola (spojenog na zamašnjak) i turbinskog kola (priključenog na spojničku osovinu mjenjača). Ovakva spojka nema krutu mehaničku vezu između motora i mjenjača (odnosno pogonskih kotača), čime se znatno smanjuje dinamičko opterećenje motora i vibracije.
Okretni moment i snaga prenose se kinetičkom energijom ulja, koja se stvara centrifugalnim efektom, bez krute mehaničke veze.
CVT mjenjači imaju sve prednosti prema klasičnim mjenjačima, osim dvije razmjerno velike mane. Skuplji su, a imaju nešto veće gubitke, odnosno nešto manji stupanj korisnog djelovanja. Zbog toga automobili s CVT mjenjačem imaju nešto manju krajnju brzinu, sporije ubrzavaju i troše više goriva.
Konkretno, performance se pogoršavaju za oko pet posto i toliko raste potrošnja. Najprikladniji je za manje automobile, s motorima do 100 KS. Nove izvedbe imaju elektroničko upravljanje i mogućnost fiksnog podešavanja sedam stupnjeva, koji se mogu mijenjati ručno (sekvencijalno).
Tada elektrohidraulički mehanizam bira točno određene promjere remenica, što omogućuje izmjene kao kod stupnjevitog mjenjača. Time se donekle umanjuju mane CVT mjenjača (performance i potrošnja). Zadržana je i opcija potpuno automatizirane izmjene stupnjeva prijenosa.
Remenske CVT mjenjače, zbog specifičnih prednosti, ali i mana (ograničenja), koriste samo određeni proizvođači, Nissan, Honda…, se posebno dokazao među skuterima, kojima je unaprijedio vozna svojstva i komfor vožnje.
