Mehanički kompresor ima spregnute vijčane rotore, u funkciji zračne pumpe, koji se ne dodiruju, stoga ni ne habaju, usto nema velikih temperaturnih razlika, ali povećava masu za 20 do 30 kg i vrlo je skup
Sve više novih motora ima turbopunjač, najrasprostranjeniju koncepciju prednabijanja. No druga je mogućnost mehanički kompresor, svojevrsna zračna pumpa, izmišljena 1860. Neposredno iza I. svjetskog rata počeo se koristiti u trkaćim automobilima, a prvi tržišni automobil s mehaničkim kompresorom bio je Mercedes 6/25/40 PS iz 1921.
Audi ga koristi u benzincima 3.0 V6, do početke 2000-ih Mercedes-Benz ga je koristio u benzinskim modelima s oznakom Kompressor, a donedavno Nissan u motorima 1.2 DIG-T.
Kod turbopunjača, kod kojeg kompresor (odnosno puhalo) vratilom pokreće turbina, koja se vrti kinetičkom energijom ispušnih plinova, punjenje zrakom motora ne povećava se linearno, nego s kvadratom brzine vrtnje. To znači da se udvostručenjem brzine vrtnje motora punjenje učetverostručuje, ali, što je nepovoljnije, kad se ‘turaža’ smanji na pola, punjenje (time i učinkovitost) smanjuje se četiri puta.
Kod mehaničkog kompresora, kojeg remenom pokreće radilica, punjenje se povećava linearno s porastom brzine vrtnje motora (radilice), a tako i smanjuje. Zbog toga motor s mehaničkim kompresorom nema ‘turbo-rupu’, linearno povećava snagu, a usto je pouzdaniji i trajniji. Ali, mehanički kompresor je i trostruko teži te dvostruko skuplji od turbopunjača. Zato se, nažalost, malo koristi.
Spregnuti vijčani rotori kompresora, koji se pokreću koljenastim vratilom motora preko remenskog prijenosa (Drive Pulley) s napinjačem (Tensioning) te multiplikatora, smještenog na pogonskoj strani kompresora, usisavaju okolni zrak (Ambient Air Inlet) i, djelujući kao zračna pumpa, upuhuju ga u usisnu cijev zraka za motor, pričem mu se povisuju tlak i temperatura (Compressed Air Flow (Hot)).
Prolaskom kroz hladnjak zraka punjenja (Charge Air Cooler) stlačenom usisnom zraku se smanjuju temperatura i obujam, dakle povećava gustoća te se veća masa zraka može upuhati u cilindar motora (Engine Cylinder). Tako može sagorjeti veća količina goriva i to je temelj za povećanje snage motora iz kojeg, nakon termodinamičkog procesa, izlaze ispušni plinovi (Exhaust Gas Discharge)
