Prvi električni automobil već 1835. napravio je Thomas Davenport, početkom 20. stoljeća bili su izgledniji od benzinskih, a njihovom prvom pokopu kumovao je Henry Ford. Ponovnom oživljavanju ovog koncepta 2000-ih doprinijele su sve skuplja nafta i zagađenje okoline…
Možda zvuči smiješno, ali su na početku dvadesetoga stoljeća motori s unutarnjim sagorijevanjem po svojoj učestalosti bili uvršteni za parnim i elektro pogonom. Prvo vozilo pogonjeno parom nastalo je već 1769. godine, a to je bila nekakva kombinacija kola iz volovske zaprege i parnog kotla. Jasno je da su se s godinama koncepti usavršili, a parni pogon masovno uspio.
Pedesetak godina prije dizelskog i benzinskog motora sreću je prvi puta isprobalo vozilo na električni pogon. Navodno 1828. godine matar Ányos Jedlik napravio prvi model električnog vozila, a četiri godine kasnije škotski izumitelj Robert Anderson opremio kočiju elektromotorom i jednokratnim baterijama. 1835. je Amerikanac Thomas Dawenport napravio električni automobil koji je mogao prevaliti 15 – 30 kilometara.
U godinama koje su uslijedile činilo se da će baš ovaj koncept pogona prevladati, a nakon toga je došao motor sa unitarnim sagorijevanjem. Ovaj je unatoč buci i nečistoći nudio veću autonomiju, a činjenica je da je tada većina ljudi imala lakši pristup gorivu nego električnoj utičnici. Zadnji čavao u lijes elektromobila zabio je Henry Ford s neusporedivo jeftinijim automobilom koji je nastao na tekućoj traci.
Prošla su desetljeća tokom kojih je elektromobil bio praktički mrtav, sve do prve naftne krize i znakova zagađenja zraka. Unikatni i uglavnom maloserijski električni automobili su tako, polagano ali ustrajno napredovali i kako sada izgleda, u 2020-ima čeka ih nova mladost. Zato smo se osvrnuli unazad i pogledali 11 najzanimljivijih električnih automobila prije novog vremena.
La Jamais Contente (1899.)
Osim praktičnosti, električni automobili bili su namijenjeni i zabavi. Bolid s kraja devetnaestog stoljeća prvo je vozilo koje je premašilo 100 km/h. Karoserija je naime imala oblik torpeda ali je aerodinamiku kvario visoki položaj sjedenja vozača.
Thomas Davenport (1835.)
Škotski izumitelj Robert Anderson je već prije 180 godina prvi na kočiju namjestio elektromotor. Tri godine kasnije je Thomas Davenport, kovač iz Vermonta, napravio prvi upotrebljivi električni automobil. Primitivne baterije nisu se mogle puniti, zato je zabavi nakon prijeđenih 15 – 30 km bio kraj.
Coventry Rotary (1881.)
Francuski izumitelj Gustave Trouve se je ispred ulaza sajma elektrike u Parizu vozikao na prerađenom triciklu Coventry Rotary. Za pogon ovog neobičnog tricikla brinuo se je elektromotor, baterije su se već tada dale puniti. Između ostalog, Trouve je izumio i prvi izvanbrodski elektromotor.
Ayrton-Perry (1881.)
Samo nekoliko mjeseci nakon ne baš najsretnijeg pokusa Francuza Trouvea, Britanci Willyam Ayrton i John Perry predstavili su prvi praktično upotrebljiv električni automobil, a namjestili su mu na prednji par kotača elektromotor. Najveća brzina iznosila je samo 14 km/h.
Porsche Lohner (1899.)
Tko bi pomislio da je prvi automobil Ferdinanda Porschea bio upravo električni. Izrađen je u poduzeću Lohner-Werke u Beču, a za pogon su se brinula dva elektromotora smještena u prednjem ovjesu vozila. Automobil je ostvario svoju namjenu, te je na podlozi ovoga došla i narudžba za malo promjenjenu verziju s dodatkom benzinskoga motora. Tako je nastao prvi hibridni auto na svijetu.
Peugeot 106 Electrique (1995.)
U devedesetim godinama prošlog stoljeća dosta se proizvođača primilo prerade svojih malih vozila u električna. Neki se sjećaju Fiata Pande Elettra, ali najuspješniji među neuspješnima je bio Peugeot 106. Energiju su čuvale Ni-Cd baterije, doseg mu je bio oko 100 km, a najveći i gotovo jedini kupac je bila francuska vlada, čime je ostao na proizvedenih šest tisuća.
Detroit Electric (1912.)
Dokaz rasprostranjenosti električnih automobila prije najezde motora s unutarnjim izgaranjem bio je automobil Detroit Electric, koji se u najboljim godinama prodavao u jednu do dvije tisuće primjeraka godišnje. Za energiju su se brinuli olovni akumulatori, a uz nadoplatu od 600 $ mogao je biti opremljen Ni-Fe (Edisonovim) akumulatorom. Doseg je bio 130 km, a najviša brzina pristojnih 30 km/h.
Henney Kilowatt (1959.)
Stvar je bila baš tako smiješna kao što izgleda, a Amerikanci su uvezli Renault Dauphine, i namjestili mu električni pogon. Ovo je bio prvi automobil s tranzistorski reguliranim pogonom, 36-voltnim baterijskim sustavom, a mogao je prijeći 65 km uz istu takvu maksimalnu brzinu. Cijenom je bio ne konkurentan, te ih je izrađeno samo 47.
BMW 1602 Elektro (1972.)
BMW je 1972. krenuo putem, u najmanju ruku ‘ikonoklastičnim’ u to vrijeme, razviti električni automobil: Elektro 1602. BMW je iskoristio veliki događaj 1972. da bi postigao dobar publicitet: predstavio je 1602 Elektro široj javnosti povodom Ljetnih olimpijskih igara prigodno organiziranih te godine u Münchenu, domu sjedišta BMW-a. Dva primjera trendovskog BMW-a, obojenog u blistavu narančastu boju, korištena su za prijevoz osoba tijekom igara i služe kao posuđivači organizatorima Igre tijekom dugih maratonskih događaja.
Vanguard Citicar (1974.)
S obzirom na to da su električni automobili najsmisleniji izbor za one koji se voze po gradu, logično je da su maleni. Citicar je shvatio previše doslovno i u dužinu od 2,44 m smjestio dva putnika. Klinasti oblik koji podsjeća na komad sira su kupci po želji, dodatno mogli pokvariti masivnim branicima s dodatnim baterijama. To mu je osiguravalo pristojan doseg.
GM EV1 (1996.)
Ako ste gledali dokumentarac ˝Tko je ubio električni auto˝, onda ste vjerojatno prepoznali i glavnog glumca GM EV1. Nakon sedam godina uništili su više od tisuću napravljenih vozila i time razljutili mnogo zadovoljnih korisnika, koji su automobile imali u dugoročnom najmu. Unatoč odličnom odzivu tržišta, odgovorni u General Motorsu zaključili su da je proizvodnja neisplativa i time raspalili teoriju urote.
